Ako je nešto sporno oko definicije braka, a nije, mjesto za otklanjanje sporova je Obiteljski zakon, a ne mijenjanje Ustava skupim referendumom. Bračni odnosi su dio temeljnih ljudskih prava i način uređenja tih odnosa ne bi se smjelo nametati referendumom, odnosno nametanjem volje većine. Oko ovog referenduma se brkaju mnogi pojmovi, nimalo slučajno
Prof.dr.sc. Igor Radeka redoviti je profesor na Odjelu za pedagogiju Sveučilištu u Zadru. Među ostalim koautor je knjige “Ljudska prava i obrazovanje” koja je ovih dana promovirana u sklopu Dana grada Zadra. Sretno je oženjen i ima sina osnovnoškolske dobi. Profesora Radeku pitali smo što misli zašto je pokrenuta inicijativa za referendum kojim se pojam braka unosi u Ustav RH.
– Nemam dovoljno pouzdanih podataka da bih mogao dati neupitnu prosudbu. Smatram da je značajno uočiti da se inicijativa događa za vrijeme vrlo loših gospodarskih prilika i osjećaja društvene besperspektivnosti u kojem se Hrvatska nalazi još od 2008. godine. To stanje posljedica je nemoći političkih elita da pronađu odgovarajuća rješenja za najvažnije društvene i gospodarske probleme.
Predložena promjena vodi političkom redefiniranju braka
Zašto su prijašnje referendumske inicijative propale?
– Propale su zbog neprimjerenih uvjeta koje do sada, unatoč višekratnim pokušajima, gotovo nitko nije uspio ostvariti (prikupiti 10% potpisa ukupnog biračkog tijela u 15 dana) za raspisivanje referenduma. Kažem gotovo nitko zbog toga što je, prije inicijative udruge U ime obitelji, to po prvi puta uspjelo udruženim hrvatskim sindikatima sredinom 2010. godine prikupljanjem potpisa za raspisivanje referenduma kako bi spriječili promjene Zakona o radu – koje su tada bile u saborskoj proceduri i vodile su dodatnom smanjenju radnih prava svih zaposlenih u RH. Unatoč tome što je prikupljeno više od 800.000 potpisa (dvostruko više od potrebnog broja) političkim manevrom u Saboru (povlačenjem iz saborske procedure spornih izmjena) uz sekundiranje Ustavnog suda (tumačenjem da su u tim okolnostima otklonjeni razlozi za raspisivanje referenduma) spriječeno je njegovo raspisivanje.
Referendumsko pitanje je sada poznato, što mislite može li se na ovaj način “spriječiti politička redefinicija braka” kao što zagovornici tvrde?
– Htjeli to zagovornici referendumske promjene Ustava ili ne, predložena promjena nužno vodi političkom redefiniranju braka. Da je to tako najbolje pokazuje snažno negodovanje društvenih skupina koje smatraju da je to napad na njihova temeljna ljudska prava. A to nije dobro jer se ta, kao i sva druga pitanja koja se tiču temeljnih ljudskih prava, ne bi smjela nalaziti u prostoru dnevne politike.
Podsjećam, Ustav u svom 61. članku navodi: “Obitelj je pod osobitom zaštitom države. Brak i pravni odnosi u braku, izvanbračnoj zajednici i obitelji uređuju se zakonom.” S obzirom na to da je ta problematika, u skladu s ustavnim naputkom, riješena u Obiteljskom zakonu – ne vidim ništa spornoga u tom pogledu. Ako je ipak nešto sporno, mjesto za otklanjanje sporova je Obiteljski zakon.
Nije dobro da se stvari lome preko koljena
Brkaju li se tu pojmovi braka, obitelji, zajednice? Što je s temeljnim pojmom ravnopravnosti građanina?
– Tu se brka mnogo toga i to, rekao bih, nimalo slučajno. Dakako da se ti pojmovi među sobom razlikuju i da se oni trebaju razlikovati, jer je riječ o dosta složenoj tematici. Zbog toga nije dobro da se stvari lome preko koljena, jer to izaziva duboke društvene sukobe i uzrokuje nepravde.
Mogu li se baš sva pitanja kojih se netko sjeti ubacivati u Ustav, da li bi se tom “izravnom demokracijom” na ovaj način u Hrvatskoj mogao uvesti i rasizam?
– Upravo u tome i jest problem: sva pitanja ne bi smjela biti predmetom referenduma. Budući da zbog previsokih kriterija za raspisivanje referenduma na temelju zahtjeva građana u Hrvatskoj takve inicijative u pravilu nisu uspijevale, mi još uvijek nemamo ugrađene pravne mehanizme koji bi spriječili njegovu zloupotrebu. Sada je prava prilika da se to napravi kako ne bismo u budućnosti imali slične probleme.
Oni koji su ZA vrlo su dobro organizirani, navodno se radilo o građanskoj inicijativi. Vidjelo se to po prikupljanju potpisa i sadašnjim akcijama. Što je s onima koji su protiv, zašto se oni ne organiziraju?
– Vjerojatno zato što je to u Hrvatskoj još uvijek osjetljivo pitanje. Ipak, kada malo bolje pogledate, posljednjih se dana stvara sve snažnija polarizacija u tom pogledu, pri čemu upravo jača blok onih koji su PROTIV. U pozadini te polarizacije sve se više osjećaju suprotstavljene ideološke pozicije. S tom je podjelom na gubitku cjelokupna društvena zajednica.
Temeljne dokumente o ljudskim pravima mijenjati krajnje oprezno
Zašto ste protiv ovakvog mijenjanja Ustava i definiranja braka kao zajednice muškarca i žene kao ustavne kategorije?
– Mislim da sam na ovo pitanje već odgovorio na određeni način. Da zaključim, dva su temeljna razloga: prvo, brak je već uređen Ustavom i Obiteljskim zakonom i to na neobično jasan način (napominjem da mnoge druge društveno važne teme nisu tako jasno razrađene), što implicira da uređivanje odnosa u tom pogledu vjerojatno niti nije bio presudni razlog pokretanja ove inicijative; drugo, budući da bračni odnosi zadiru i u temeljna ljudska prava, što mogu potvrditi i kao suautor nedavno objavljene a ovoga tjedna u okviru Dana Grada Zadra promovirane knjige “Ljudska prava i obrazovanje”, oni ne bi trebali biti predmetom referenduma.
Konačno, Ustav, baš kao i temeljni dokumenti o ljudskim pravima, trebaju se mijenjati krajnje oprezno – kada za to postoji prijeka potreba i na temelju širokog društvenog konsenzusa. Ustav uređuje temeljne društvene odnose, pri čemu treba djelovati kohezivno. To je posebno važno u naše vrijeme obilježeno ne samo državnom nego i vrijednosnom tranzicijom. Ustavom treba unapređivati odnose među ljudima, a ne produbljivati sukobe.
Hoće li se nešto promijeniti u životu građana Hrvatske ako se brak na ovaj način ugradi u Ustav?
– Naravno da se ništa neće promijeniti. Vjerojatno se neće bitno promijeniti niti bračni odnosi, jer je aktualna vlast već najavila promjenu Obiteljskog zakona kojom želi “amortizirati” eventualnu promjenu Ustava. Jedino što je u ovom trenutku izvjesno jest da će se podjele (nastale iz različitih razloga) u traumatiziranom hrvatskom društvu dodatno produbiti. Takav epilog u konačnici nikom ne ide u prilog. U tim okolnostima svi smo na gubitku.
SMISAO REFERENDUMA NE BI TREBAO BITI POLITIČKA BORBA NITI SUKOB VRIJEDNOSTI
Osobno smatram da stupanj demokratičnosti društva pokazuju i kriteriji na temelju kojih građani mogu neposredno odlučivati o društveno relevantnim pitanjima izravnim izjašnjavanjem na referendumu. Zbog toga zagovaram olakšavanje kriterija za raspisivanje referenduma uz neophodne zaštitne mjere kako se na taj način ne bi mogla dovoditi u pitanje ljudska prava i temeljne slobode bilo kojeg pojedinca ili skupine građana. Smisao referenduma ne bi trebao biti politička borba, još manje sukob vrijednosti – osobito ne među građanima, nego rješavanje krucijalnih pitanja od općedruštvenog značaja mimo političkog establišmenta. Riječ je o korektivu vlasti. Zato ne čudi što se najveće političke stranke protive takvim promjenama. Točnije, podržavaju ih dok su u opoziciji (jer smatraju da će tako prikupiti jeftine političke bodove), a čim dođu na vlast blokiraju takve promjene.
OSTRAŠĆENA RASPRAVA IZAZIVA SVE VEĆE PODJELE
Hrvatska se na ovom pitanju dosta podijelila, dijeli se i na nekakvu “Vukovarsku” i ostalu Hrvatsku. Zašto dolazi do ovakvih podjela i kako ih nadići?
– Podjele su duboke i bolne. Umjesto da se usredotočimo na rješavanje ključnih gospodarskih i društvenih problema, mi se dodatno iscrpljujemo u međusobnim borbama i podmetanjima.
Referendum građana trebao bi biti najveći praznik demokracije. Umjesto toga, zaokupljeni smo sve ostrašćenijom raspravom koja izaziva sve veće podjele i sve veću nelagodu. Za vrijeme kontinuiranog pada BDP-a, za vrijeme kontinuranog rasta javnog duga i proračunskog deficita, u trenutku kada su nam svi releventni gospodarski pokazatelji u padu, u trenutku kada je nezaposlenost premašila brojku od 350.000 građana koji nemaju osigurane prihode za zadovoljenje temeljnih ljudskih potreba, onda kada najobrazovaniji dio mladih generacija u potrazi za poslom napušta Hrvatsku, mi ćemo u to vrijeme potrošiti 50-ak milijuna kuna za provođenje referenduma koji će nas dodatno podijeliti?!
Kada ovaj ideološko-politički maskenbal prođe (bez obzira na krajnji ishod referenduma), zbog prividnog bijega od turobne stvarnosti u kojoj se nalazimo efektom bumeranga će nas zadesiti još snažniji osjećaj beznađa. Priželjkujem vrijeme u kojem će strančarenja i ideološke borbe koji nas dodatno opterećuju i vraćaju u prošlost zamijeniti dnevna politika posvećena borbi za bolje sutra svih nas.
Izvor: Zadarski list
