Brijačnica Kod četiri kantuna koja djeluje u okviru Brijačko-češljarske zadruge, ipak još nije iseljena iako joj je istekao najam gradskog prostora, a novi nije produžen. I ženski salon Greta prema Narodnom trgu također i dalje normalno radi, kao i brijačnica i ženski salon prema Koloni kojima doduše najam ističe “tek” 1. veljače dogodine.
Popularni zadarski brijači i njihove kolegice frizerke nakon 60 godina postojanja našli su se u problemima jer zbog poslovne krize nisu uspjeli na vrijeme podmiriti porezni dug i najamninu prema Gradu Zadru, što su dva uvjeta za produžetak najma gradskih prostora.
Već se počelo šuškati da se u brijačnicu Kod četiri kantuna i Gretu namjeravaju “useliti” drugi najmoprimci od Grada Zadra, ali je nakon članka objavljenog u Slobodnoj Dalmaciji reagirala Gradska uprava.
– Pročelnik za gospodarenje gradskom imovinom Rajko Jurin s kojim sam osobno razgovarao rekao je neka naša zadruga podmiri barem porezni dug, pa će se Grad potruditi da nam prolongira plaćanje zaostale najamnine ili omogući plaćanje na rate. I on je, kao i ostali u Gradskoj upravi, svjestan da se ne radi samo o brijačnicama i poslovnim prostorima već o zanatima koji čuvaju dušu grada i koji su vrlo bitni za revitalizaciju Poluotoka koji polako odumire, osobito u zimskom razdoblju.
Iako je meni ostala nepuna godina do mirovine, bilo bi mi izuzetno žao da se zatvori ova brijačka radnja koja postoji punih 60 godina. Moja kolegica ovdje radi neprestano 30 godina.
Puno nam se ljudi javilo zadnjih dana i sa zebnjom pitaju što će biti, neće nas valjda zatvoriti. Mnogi nam kažu kako smo jedini razlog njihovog dolaska na Poluotok. Ljudi se ne dođu samo ošišati ili obrijati, većina se želi malo porazgovarati, našaliti.
Pokojni Smoje ništa nije lagao kad je prikazao brijačnicu u Velom mistu. To vam je sve živa istina – kaže nam brijač Marinko Romić.
– Naše stalne mušterije samo sjednu u stolac i ne moraju objašnjavati što žele, za svakoga od njih točno znamo kako se šiša, želi li brijanje. Ovaj je posao specifičan i vezan za ljude – dodaje njegova kolegica.
Oko 15 tisuća kuna mjesečno stoji najamnina za prostore, za plaće 15 zaposlenih treba svakoga mjeseca namiriti 57 tisuća kuna bruto, a zarada je u listopadu bila 68 tisuća bruto, bez uračunatih troškova, poreza, režija, nabavke materijala…
Nadaju se kako će valjda uprava zadruge naći pedesetak tisuća kuna za Poreznu upravu kako bi brijačnice opstale. One ne zatvaraju zimi vrata poput mnogih ugostiteljskih objekata i trgovina na Poluotoku koje rad svode na eksploatiranje turističke sezone. A izvan nje, kao da nema žive duše na Poluotoku.
– Čujte, sigurno je netko “bacio oko” na ovaj prostor i na salon Gretu jer ovo je nakon Kalelarge najfrekvetnija gradska ulica. Meni su znali ulijetati u salon pa pitati kad nam ističe najam, da bi oni to uzeli… Svašta se događa. Mi bi ipak apelirali na Gradsku upravu da ima razumijevanja kako bi sačuvali ovaj zanat koji je potreban ljudima i bez kojih je nezamisliv gradski život – zaključuju u maloj brijačnici Kod četiri kantuna.
Šišanje ‘pod ručnom’
Jedan čovjek koji stalno dolazi rekao mi je da bi želio da ga ubuduće ja šišam, a ne kolegica. – Zašto – pitao sam ga, bilo mi je to malo čudno.
– Ma moram pred njom biti pristojan – odgovorio mi je. On bi htio malo začiniti razgovor, a ovako mora držati ručnu – smije se Marinko.
Izvor: Slobodna Dalmacija/ZDanas
