“ONI koji žele kritizirati Vladine mjere, sve pretvaraju u kriminal! To je izmišljanje kriminala gdje ga nema, pitam se čija je to politika? Ne želim se i neću se baviti odgovorima. Predstečajne nagodbe nisu kriminalne radnje, nego uspješan potez Vlade! Dopustimo da se time bave institucije”.
Linićeve laži: “Nitko ne istražuje predstečajne nagodbe”
Tako je početkom ove godine sada već bivši ministar financija Slavko Linić odgovorio na pitanje novinara da se očituje o slučaju predstečajne nagodbe za Vox Rena Sinovčića.
Deset mjeseci nakon Linićeva pokrivanja očiglednog kriminala, institucije koje je Linić spomenuo u obrani Voxa zaista su se pozabavile ovim slučajem. Rezultat je poznat: osam uhićenja i dokazi o lažiranoj dokumentaciji u predstečajnoj nagodbi, na što je Index i upozoravao. I službeni dokaz kako u nepogrešivim Linićevim nagodbama ipak ima kriminala.
“Postupci predstečajnih nagodbi nisu kriminal i nitko ih ne istražuje”, poručivao nam je još jučer bivši ministar Linić koji je pisanje Indexa o slučaju Vox i ostalim sumnjivim predstečajnim nagodbama nazvao “izmišljanjem”.
Sedam poreznih nadzora kao nagrada
No, dok smo čekali da institucije odrade svoj posao, dogodilo se mnogo toga.
Upravo će jedna predstečajna nagodba i to Spačve biti formalan povod za smjenu Slavka Linića. DORH će upadati i zaustavljati ročišta predstečajnih nagodbi kao u slučaju Čazme, a zbog predstečajnih nagodbi mijenjat će se i vrh Porezne uprave. Otvorilo se i niz istraga koje bi tek trebale dati rezultate.
U međuvremenu su mediji skloni vlasti Linića i njegove nagodbe dizali u nebesa, a posebno se to odražavalo u izdanjima EPH. I to upravo u vrijeme dok je koncern Ninoslava Pavića i sam otkrivao sve “draži i pogodnosti” predstečajne nagodbe.
Index je u to vrijeme od HND-a, krovnog novinarskog udruženja, nagrađen za članke o predstečajnim nagodbama, a “čestitke” na otkrivanju pljačke stoljeća osobno su nam stizale od Linića, Šegona i Tihomira Kralja u vidu sedam poreznih nadzora u roku od godinu dana. Posjetile su nas sve moguće inspekcije. Osim veterinarske. Nju i dalje očekujemo.
Uvodio je red, spašavao radna mjesta i jedini je radio
To je valjda bila cijena upozoravanja na predstečajnu pljačku. Na svaki članak Indexa o konkretnoj sumnjivoj predstečajnoj nagodbi u režimskim medijima dolazila su barem tri članka ili priloga o marljivom i sposobnom Liniću koji “jedini nešto radi”.
Kada bi nedostajalo argumenata izvlačio se podatak od 20 do 60 tisuća radnih mjesta koja su spašena u predstečajnim nagodbama. Nikada do danas, unatoč našim upitima, ni Linić ni njegova nekadašnja desna ruka, a danas ministar financija Boris Lalovac nisu objasnili temeljem kojeg istraživanja ili koje računice se došlo do podatka od više desetaka tisuća spašenih radnih mjesta. Ni jedna institucija nije potvrdila taj podatak.
Za neke nije bila dovoljna priča o spasitelju radnih mjesta pa se prigodno izvlačila i floskula kako kritičari napadaju Linića samo zato jer “On jedini uvodi reda”. Kako će vrijeme pokazati uvođenjem reda profitirali su na kraju njegovi prijatelji.
Evo kako funkcionira pljačka stoljeća
“Pljačka stoljeća” odnosno Zakon o predstečajnim nagodbama omogućio je lošim Upravama i direktorima da smanje dug, krenu od početka, a da im u velikoj većini slučajeva tvrtka i dalje ostane u rukama. No, pitanje je kako? Vrlo jednostavno.
Kao prvo trebalo je napisati takav zakon prema kojem u u predstečajnom postupku ministarstvo financija ima diskrecijsko pravo nekome u ime države oprostiti 70 posto duga, a nekome jednostavno okrenuti leđa. Lukavo osmišljene odredbe zakona omogućile su apsolutizam ministra financija u upravljanju 48,5 milijardi kuna, što je gotovo pet hrvatskih proračunskih deficita.
Nikada nisu objavljeni kriteriji po kojima se određuje kako će Ministarstvo financija postupiti u kojem slučaju. Jednostavno jer tih kriterija nema. Postoji samo diskrecijsko pravo Ministarstva na koje se možete žaliti tom istom Ministarstvu.
I kada nađete kriminal ne možete reagirati jer “takav je zakon”
Iako je u nekim slučajevima bilo evidentno kako su otkrivene sumnjivi dokumenti i odluke teško im se stajalo na kraj. Naime, u postupku predstečajne nagodbe uloga Trgovačkih sudova pala je na javnobilježničke dužnosti. Ovi sudovi jednostavno evidentiraju ono što se događa, ono što se prijavljuje i dogovara. No zakonom im je “zabranjeno” otkrivati zloupotrebe u tim postupcima!?
Ako su primjerice i nađene sumnjive tražbine kao što jesu u slučaju Sinovčićeva Voxa, Trgovački sud na temelju toga ne može odbaciti Nagodbu jer mu takva ovlast nije dana odredbama Zakona o predstečajnom postupku!
“Sud ne može drugačije odlučiti o priznavanju tražbina jer mu takva ovlast nije dana odredbama Zakona o predstečajnom postupku!”, stoji u presudi Visokog Trgovčkog suda. Na temelju ovakvog zakona Linić jučer, a danas Lalovac uvijek mogu reći da je postupak proveden proveden “po zakonu”. Na USKOK-u i DORH-u ostaje da se pozabavi dokumentacijom koja postoji na službenim stranicama Fine. Što su u slučaju Voxa i napravili.
Linić, Šegon, Kralj i Lalovac iza pljačke stoljeća
Linić, Šegon, Kralj i danas aktualni ministar financija Lalovac bili su glavni akteri i još uvijek jesu niza sumnjivih predstečajnih nagodbi.
Linić je tvorac spornog zakona o predstečajnim nagodbama za kojeg je Pravni fakultet u Zagrebu izdao stručno mišljenje kako se radi o koruptivnom zakonu. Linića je smijenio premijer Milanović nakon medijskih napisa da je u postupku predstečajne nagodbe za tvrtku Spačva oštetio državu za 27 milijuna kuna.
DORH zaustavio predstečajnu DI Čazme
Valja podsjetiti i na to da je DORH intervenirao i zaustavio predstečajnu nagodbu Drvne industrije Čazma (DI Čazma) koju vodi Ratomir Radaković čiji je otac čelnik Erste Banke Petar Radaković, Linićev prijatelj. Intervencija je uslijedila nakon niza članaka na Indexu o ovoj tvrtki te poveznicama prema tadašnjem ministru Liniću. Ministarstvo financija spremalo se oprostiti toj tvrtki kamate u visini od 937 tisuća kuna te otpisati 60 posto glavnice u iznosu od 9,8 milijuna kuna.
Istražuje ih DORH, a Linić im poklanja milijune
Tu su i dobri odnosi s gradonačelnikom Dubrovnika Androm Vlahušićem, a poznanstvo seže još iz vremena Vlade Ivice Račana. Tako je mala dubrovačka građevinska tvrtka VIAM s manje od 20 zaposlenika, a koja preživljava kao podizvođač na velikim projektima kojima je investitor Grad Dubrovnik, uspjela je u predstečajnoj nagodbi postići da im Ministarstvo financija i državne tvrtke oproste više od 4,5 milijuna kuna!
Za Linića smo pisali i da je tvrtki Vino Ilok koja je pod istragom USKOK-a oprostio je 27 milijuna kuna u postupku predstečajne nagodbe! Tvrtku Vino Ilok koja broji manje od 50 zaposlenika, sve “do jučer” vodili su Antun Crlenjak i Davor Vlajčević, protiv kojih je DORH prije dvije godine podigao optužnice zbog zlouporaba u korištenju kredita Fonda za razvoj i zapošljavanje (FRZ), a korisnica tog kredita je upravo tvrtka Vino Ilok.
Potrebno je napomenuti i kako mnoge tvrtke koje su prošle kroz predstečajnu nagodbu ne plaćaju svoje obveze, a i na rubu su propasti.
Šegonova Porezna zaustavila istragu
Šegon koji je smijenjen nakon “afere Pomoćnik” koju je otkrio Index bio je na čelu Savjetodavnog vijeća Ministarstva financija, a spominjalo ga se u aferi predstečajne nagodbe HTP Korčula. Tu tvrtku 50 milijuna kuna kupila novoosnovana tvrtka Dalmacija hoteli, a prethodno joj je oprošteno 13 milijuna kuna.
Šegona se vezalo i uz Linićevu kumu Marinu Lovrić Merzel u slučaju kupovine sporne zgrade Zavoda za hitnu medicinsku pomoć. Naime, sve do svoje smjene Šegon je bio na čelu Uprave za financijsko upravljanje, unutarnju reviziju i nadzor te je tako upravljao i procesima nadzora nad uhićenom Lovrić Merzel.
Šegon je bio na čelu Savjetodavnog vijeća u vrijeme sporne nagodbe Voxa. Pregovore sa spornom tvrtkom Spačva koje je fotelje koštala Linića, u ime Ministarstva financija još od 2012. godine vodio je upravo Šegon, što je vidljivo iz dokumentacije Fine.
USKOK i dalje, još od 2010. godine istražuje Šegonovu imovinu. Istraga je zapela jer porezni nadzor nije dostavio USKOKU tražene podatke unatoč tri požurnice od 2011., 2012. i 2013. godine.
Kralj: Skroman policajac bogate imovine
Tihomir Kralj još je jedna osoba od najvećeg povjerenja Slavka Linića, a koji se spominje i u slučaju Vox. Početkom godine objavili smo pismo kojeg smo dobili faxom iz središnje Porezne uprave u kojem je stajalo kako glavnu riječ među Poreznicima vode ministar Linić, njegov pomoćnik Šegon te pomoćnik šefice Porezne uprave Tihomir Kralj. Ovaj bivši policajac nasljednik je Šegona na čelu Savjetodavnog vijeća koje ima diskrecijsko pravo opraštati državne dugove.
Za Kralja smo otkrili da mu je Linić neosnovano temeljem nepostojećeg znanstvenog znanja povećao plaću. Kada se Index o Kraljevoj povišici raspitivao u Poreznoj upravi, pokušali su nas uvjeriti da Linić nije povećao plaću svom čovjeku. Pokazalo se da su lagali, što je naknadno potvrđeno i iz Ministarstva uprave.
Unatoč potvrdi napisa, Kralj je iz Porezne uprave prebačen u Carinu. U Carinu je, podsjećamo, pospremljen i Ivica Cetina, bivši član Ravnateljstva policije, koji je zajedno s obitelji Šegon u Vela Luci izgradio luksuznu, ali ilegalnu vilu.
Riječanin Kralj diplomirani je kriminalist koji je od 1991. do 2010. godine bio zaposlen u MUP-u: bio je pomoćnik načelnika Uprave kriminalističke policije, potom načelnik Odjela kriminaliteta droga, načelnik Odjela posebnih kriminalističkih poslova, a nakratko i prvi šef PN Uskoka.
Kada je 2012. predao imovinsku karticu otkrilo se da taj bivši državni službenik ima: dva stana u Zagrebu, ukupne vrijednosti 1.170.000 kuna, suvlasnik je stana na Krku vrijednog 900.000 kuna, suvlasnik građevinskog zemljišta u Zagrebu površine 4708 kvadrata, te šume i dvije oranice, također u Zagrebu, čija ukupna površina je veća od 3500 kvadrata. Također, Kraljeva supruga navedena je kao vlasnica kuće na Krku vrijedne pola milijuna kuna. Na računima je tada Kralj imao 50.000 kuna i 30.000 eura štednje, a od pokretnina je posjedovao dva automobila i čamac.
Pet osnovnih modela pljačke
Pet je osnovnih modela kako se izvlačio novac, a o tim modelima pisali smo i ranije. No s obzirom na slučaj Vox vrijedno ih je ponoviti.
PRVI MODEL: Kako otpisati i do 90 posto duga
Prva situacija je ona u kojoj su građani RH najveći vjerovnici i to temeljem dugovanja poreznih dužnika državnom proračunu, a dužnik nije utvrdio nepostojeća potraživanja temeljem jamstva ili fiktivnih pozajmica. Ministarstvo financija i ministar su sami sebi propisali nepropisivanje uvjeta za otpust i visinu otpusta duga te time jasno dali do znanja poduzetnicima dužnicima da se moraju izravno dogovarati. Tako dolazi do situacija u kojima se ne prihvaćaju planovi restrukturiranja u kojima uopće nije predviđen otpis poreznog duga ili je minimalan, a Ministarstvo financija objeručke prihvaća planove u kojima se protuzakonito otpisuje i do 90 posto poreznog duga (70 posto glavnice i sve kamate). Najbolji primjer za to je Varteks.
DRUGI MODEL: Nepostojeće tražbine
Situacija u kojoj su građani RH najveći vjerovnici temeljem dugovanja poreznih dužnika državnom proračunu, a dužnik je utvrdio nepostojeća potraživanja temeljem jamstva ili fiktivnih pozajmica i stekao 66 posto potrebnih glasova. Dužnik “tajkun na hrvatski način” je dovoljno moćan da da je siguran da nitko neće pokretati kazneni ili bilo koji drugi postupak te sam sebi putem nepostojećih tražbina otpisuje dugove prema državi, bankama i malim poduzetnicima i obrtnicima. U tim situacijama Ministarstvo uvijek glasa protiv plana i tako skida odgovornost sa sebe. Takav primjer mogli smo vidjeti kod predstečajne nagodbe TOZ Penkala.
TREĆI MODEL: Dokapitalizacija i smanjenje temeljnog kapitala
Treći slučaj je postupak stjecanja vlasništva. Naime, postupak predstečajnih nagodbi često se koristi za protuustavno i nezakonito preuzimanje (stjecanje vlasništva) trgovačkih društava za znatno nižu cijenu od njihove trenutne vrijednosti. Taj postupak se provodi putem takozvanog smanjena temeljnog kapitala i dokapitalizacije u kojoj mogu sudjelovati samo odabrana trgovačka društva, ponekad pod krinkom Fondova gospodarske suradnje i to u dioničkim društvima u kojima nema većinskog vlasništva “općeprihvaćenog tajkuna” ili kada se uvaženi gospodarstvenik želi preko svoje tvrtke kćeri riješiti ostalih suvlasnika “malih dioničara”. Nakon smanjenja temeljnog kapitala na mizeran iznos, odabrani poduzetnik ili Fond vrši tzv. dokapitalizaciju s iznosom od 100 milijuna kuna po cijeni od 10 kuna iako je trenutno tržišna vrijednost udjela bez obzira na postupak predstečajne nagodbe 40 ili 60 kuna čime stječe 90 posto vlasništva iako bi, da je postupak dokapitalizacije proveden po tržišnim uvjetima, isti morao platiti 600 milijuna kuna. Ne treba niti spomenuti da radnici ili drugi poduzetnici ni na koji način ne mogu sudjelovati u toj “dokapitalizaciji” – poklanjanju vrlo vrijednih tvrtki i njihovih već ugovorenih poslova s državom ili županijom. Taj scenarij vidljev je u slučaju Europapress Holding, Dalekovod te Nexe grupa.
ČETVRTI MODEL: Poslovna prilika
Četvrti slučaj vezan je za sve češće situacije u kojoj tvrtke stvaraju fiktivne uvjete za predstečajnu nagodbu iako su u vrlo dobrom poslovnom položaju, ali su da se ne osjećaju glupo, pomislili zašto ne bi i mi otpisali barem 40 posto dugova svojim vjerovnicima. Takav slučaj imali smo kod predstečajne nagodbe Taxi Cammea. Naime, vlasnik te tvrtke sam je izjavio kako njegova tvrtka nije bila u bezizglednoj situaciji nego da je tek htio iskoristiti situaciju za financijsku konsolidaciju. Oprošteno mu je milijun eura.
PETI MODEL: Kupovanje vremena
Peti slučaj je najčešći, ali najmanje društveno opasan način zloupotrebe (otprilike 5 tisuća, odnosno 85 posto svih predmeta) izveden je na način da su dužnici podnijeli prijedloge za otvaranje postupka predstečajnih nagodbi bez namjere da se iste i provedu. Namjera im je bila da Fina po službenoj dužnosti pokrene predstečajni postupak nad dužnikom, čime su oni oslobođeni plaćanja troškova u višemilijunskim iznosima koji padaju na teret državnog proračuna i ostalih vjerovnika, u čemu su itekako uspjeli.
Izvor: Index.hr/ZDanas
