“Hrvatski potrošači zaslužuju da im se ponudi više domaćih proizvoda (mesa, mlijeka, voća, povrća i dr.), da hrvatski proizvodi budu bolje označeni i vidljivi, a ne da im se u trgovini nude proizvodi među kojima je puno i onih koje uvoznici kupuju na rasprodajama na globalnom tržištu i to kao zalihe iz robnih rezervi drugih zemalja, koje tako prazne svoja skladišta”, upozorio je Mladen Jakopović predsjednik Hrvatske poljoprivredne komore povodom Svjetskog dana hrane.
Naglasio je kako takva sumnjiva roba dolazi na naše tržište.
“Samo smo u proteklih nekoliko tjedana imali niz povlačenja uvoznog mesa koje nije bilo zdravstveno ispravno, kojeg su pojedini trgovci i uvoznici prodavali našim potrošačima po cijenama koje su ispod svake realne proizvođačke cijene“, rekao je Jakopović.
Poručio je da im je namjera imenovati ‘trgovačke lance koji u vrijeme kad hrvatska roba dolazi na tržište kupuju jeftine proizvode (a često i iz robnih rezervi drugih zemalja) te ih plasiraju po nižim cijenama s ciljem stjecanja profita, a na štetu domaće proizvodnje i potrošača’.
Vladu nije briga
Zanimljivo je pritom da hrvatska vlada na ovakvu činjenicu uopće ne reagira. Iako smo prvi u EU po broju oboljelih od karcinoma, za što je uvelike zaslužna i loša hrana s polica trgovina. Liječenje oboljelih i ovako financiraju sami građani iz svojih dohodaka, pa trgovačke lance nije briga. No, vladu bi trebalo!
Pitate li Vladu, reći će da se tu ništa ne može učiniti jer bi svaka intervencija bila narušavanje tržišne utakmice u kojoj svi imaju jednake šanse.
Ali uzmemo li primjer Nijemaca (a možemo i iz drugih zemalja), njih je više nego Hrvata, pa pretpostavljam da su njihove robne rezerve mnogo veće, ali zašto bi neka država (primjerice Hrvatska) morala trpjeti na svom tržištu takvu robu i time ugrožavati domaće proizvođače.
Ovdje je stvorena umjetna situacija i riječ je o nelojalnoj konkurenciji zbog koje trpe domaći proizvođači (ali i kupci) jer nemaju jednake uvjete proizvodnje i plasmana robe trgovačkim lancima. Roba je jeftinija ne zbog više sile, nego zbog odluke ljudi u državnim službama i za takvu bi robu trebalo zabraniti uvoz.
Jednostavno, neka je prodaju u svojoj zemlji, kao što bi i u Hrvatskoj robu iz robnih rezervi trebalo prodavati na domaćem tržištu.
No, za to država mora biti suverena i imati vladu koja je u stanju suvereno donositi odluke.
