“U srijedu, oko 10 sati, nazvali su me iz gradske uprave i ultimativno rekli da imam rok od 24 sata da izađem iz stana. Pogledajte ovaj stan? Vidite li vi u čemu ja živim? Ovo je toliko staro, potrošeno… Da sad dođu iz Grada Zadra i da me izbace, ja i moja sedmomjesečna beba ćemo završiti na ulici!”, priča očajna Suzana Nikolić, 40-godišnja samohrana majka dvoje djece, 20-godišnjaka i sedmomjesečnog sina, kojoj prijeti izbacivanje iz gradskog stana, piše Zadarski.hr
Suzana je na porodiljnom dopustu i nema stalno zaposlenje. Završila je ekonomsku školu i od tada radi privremene poslove. Nitko je ne želi prijaviti i krpa kraj s krajem. U prometnoj nesreći 2001. godine ostala je 35 postotni invalid, a dijagnosticirana joj je i epilepsija. Od 2004. godine korisnica je gradskog socijalnog stana na Voštarnici. Stan, koji se nalazi u prizemlju zgrade, prije 17 godina dobila je njena majka. Ona se u međuvremenu odselila, zajedno sa 20-godišnjim unukom, u drugi stan, a Suzana je s bebom ostala.
“Ja jednostavno ne vidim izlaz. Ne znam kako ih nije sramota izbaciti majku i malu bebu na ulicu”, kaže uznemireno.
Govori kako zna zbog čega je izbacuju iz stana, ne može vjerovati da to rade majci koja je prije sedam mjeseci rodila. Naime, u ugovoru o stanu iz 2004. godine jasno stoji da je Suzanina majka nositeljica stanarskog prava, a da su Suzana i njen 20-godišnji sin samo korisnici.
“Moja majka je prije dvije godine tražila od Grada veći stan. U srpnju su se prošle godine, ona i moj sin odselili u novi stan koji im je grad dodijelio u ulici Ive Mašine. Ja sam već 17 godina prijavljena na ovoj adresi kao korisnica stana, na ovoj su mi adresi prijavljeni svi dokumenti. Nakon poroda sam mjesec dana živjela kod partnera, ali smo raskinuli i ja sam se odlučila tu vratiti”, govori Suzana.
Kad se vratila u stan zidovi su bili prekriveni s plijesni. U kupaoni je pukla cijev, a zidovi su bili zeleni. Svjesna da u takvim uvjetima ne može stanovati s malim djetetom, iznajmljuje stan od 1900 kuna iako su njena primanja isključivo svode na porodiljnu naknada od 2300 kuna mjesečno. Odlučila se na podstanarstvo kako bi barem zidove u stanu na Voštarnici očistila i obojila te koliko toliko stvorila normalne uvjete za život s bebom.
“Gradu sam prije još tri mjeseca poslala molbu i opisala situaciju u kojoj se nalazim. Molila sam ih da mi pomognu jer jednostavno nisam u mogućnosti biti podstanar. No odgovor nisam dobila. Sve do ove srijede kada su me nazvali. Bili su jako bezobrazni. Gospođa koja me zvala vikala je na telefon iako sam bila maksimalno pristojna. Rekla je da imam 24 sata da iselim iz stana ili će me policija izbaciti”, priča Suzana.
Odlučila se zato obratiti medijima. Nada se da će medijska pažnja pomoći gradskoj upravi da shvatiti u kakvoj se situaciji nalazi.
“Ako me izbace, jednostavno nemam gdje”, kaže Suzana. “Pola stvari iz stana već sam odnijela u šupu kod prijateljice. Ne mogu živjeti s majkom i starijim sinom jer u tom stanu nema mjesta za nas četvero. Novi stan majke je također jednosoban, iako ima terasu zbog čega ispada veće kvadrature. Gdje bi ja onda trebala spavati? U njenom novom stanu na terasi?”, pita se i dodaje:
“Znam da je moja majka imala stanarsko pravo na ovaj stan, ali valjda i ja, nakon što sam korisnica ovog stana već 17 godina, imam neka prava”, kaže Suzana koja se nalazi u bezizlaznoj situaciji. Nema se kod koga smjestiti s bebom koju je privremeno odvela kod oca dok se ne riješi situacija oko stana.
