Donosimo interview sa Markom Vučetićem (44) doktorom humanističkih znanosti, profesorom na Filozofskom fakultetu u Zadru, s iskustvom jednog zastupničkog mandata u Hrvatskom saboru (2016.- 2020.), koji izlazi na lokalne izbore 16. svibnja kao nezavisni kandidat za gradonačelnika Zadra uz potporu SDP-a i Akcije Mladih te stranke Centar, stranke Glas i HSS-a. Njegov je cilj osloboditi Zadar od 30-godišnjeg HDZ-ovog zatočeništva i vratiti gradu demokraciju, a građanima slobodu. No, to bez pobunjenih robova, kako on to voli reći, ne može učiniti…
Sa Vučetićem je razgovarala novinarka Davorka Blažević sa TRIS portala na kojem Marko Vučetić redovito objavljuje kolumne. Interview prenosimo u cijelosti.
– Kako su Zadrani reagirali na vašu kandidaturu, je li odjek u skladu s očekivanjima, iznad ili ispod očekivanog?
Povratna informacija je rastuća, samim time ispunjava očekivanja. Želio sam podršku koja će rasti jer je to pravi znak života. Živimo u percepciji, a ona je takva da građani prilaze i daju mi podršku. U toj podršci dijelom je zabrinjavajuće da jedan veliki broj ljudi starije životne dobi, čak i preko 80 godina, u meni vidi nadu za svoje unuke koji su napustili Zadar. Tako da podrška koja raste, a u isto vrijeme mi govori o tome da se Zadar i Hrvatska napuštaju, nije nešto što me ohrabruje. Jer bi se moglo dogoditi da pobijedim u gradu koji nestaje, a to onda nipošto nije nešto čemu bi se trebalo veseliti, niti bi to bilo nešto što bi me trebao ohrabrivati, ali je nešto što mi predstavlja izazov. Htio bih da Zadar postane grad percepcije života, grad koji se vraća, da mi ti 80-godišnjaci dođu sretni zbog toga što su im se unuci vratili. To bi me više radovalo od bilo kakve podrške u smislu postotka i rasta.
HDZ je onemogućio građanima Zadra da osjete što je demokracija
-Kandidirate za gradonačelnika Zadra nakon mandata u Saboru, za koji ste zaključili da je nešto sasvim beskorisno i vama odiozno. Vratili ste se Fakultetu i svojim studentima, i odjednom, odlučili sudjelovati na lokalnim izborima. Što vas je motiviralo na takvu odluku?
U Saboru sam bio jedan mandat i osjećao sam se potpuno beskorisno, s tim što sam ja za razliku od ostalih kolega u Saboru znao da je moja uloga beskorisna, a oni su na toj beskorisnosti odlučili razvijati karijere. Biti u sadašnjem Saboru, na sadašnjem stupnju demokracije u Hrvatskoj, znači beskorisno provoditi život i ne razvijati nikakva politička iskustva, jer je Sabor mjesto na kojem se ne donose zakoni. Zapravo, premijer unosi zakone u Sabor, a vladajuća većina ih mora donijeti. Ništa u te zakone nije ugrađeno kao posljedica aktivnosti zastupnika, a oporba, s druge strane, tek demonstrira neku svoju medijsku vidljivost. Njima je jako bitno da se putem PR agencija stvori uspjeh političara, nisu svjesni koliko zaostaju za vlastitim životom. Jer, kad vam netko mora reći, ili vam napiše, što ćete reći, kad vas politički usmjeri, on je ustvari uzurpator vašeg vremena. Zbog toga imam otklon prema svim PR agencijama, jer kad mi netko dođe s pozicije što bih ja trebao misliti ili reći, za mene je to poziv na neprijateljstvo.
–Zar se dogodilo tijekom vašeg zastupničkog mandata da vam je netko došao s prijedlogom što ćete misliti ili reći?
Nije mi se to dogodilo, ali se na sastancima klubova zastupnika pokušavalo dogovoriti o nekim zajedničkim stavovima, a to su opet stavovi koji su posredovani preko PR agencija. Ja u tome nisam htio sudjelovati, jer i ako dolazim negdje kao nezavisni zastupnik, shvatio sam da ako se ta nezavisnost ponovi u istom ambijentu otuđene demokracije, otuđene političnosti, da samim time postajem vlastito egzistencijalno ruglo. Na to nisam htio pristati i zbog toga sam jasno očitovao da je Sabor akvarij u kojem ne želim sudjelovati. Neka tu budu svi oni koji se nalaze u moru neplivača, neka plutaju u tom besmislenom bazenu, a mi ćemo ih promatrati kao javnost. Ali da je njihovo djelovanje smisleno-nije. Smisleno djelovanje se odigrava u životu, i kad sam došao potpuno u život vlastitog grada, onda sam, na temelju ankete koja je provedena početkom godine, saznao da građani moju dotadašnju političku aktivnost visoko vrednuju. Tada je to bilo oko 20 posto potpore, pogledao sam kakva su anketna vrednovanja ostalih oporbenih stranaka i odlučili smo da je vrijeme da stvorimo snažnu, nepredvidivu, PR-ovski potpuno izvan dohvata, kampanju, kojom ćemo Zadru omogućiti da ima prvu sekundu demokracije. Jer u ovom tranzicijskom periodu Zadar je moguće i jedini grad u Hrvatskoj koji ima kontinuitet jedne stranke na vlasti. Ta stranka je HDZ, a taj HDZ je onemogućio građanima Zadra da osjete što je demokracija.
-Što je, po vama, u korijenu te zadarske privrženosti HDZ-u, unatoč aferama koje su se u protekla tri desetljeća nagomilale? Teško je vjerovati da to građani ne vide, ali je jednako nevjerojatno i da im to ne smeta…
Zadrani to vide, jedan dio Zadrana iskazuje svoje egzistencijalno neprijateljstvo prema HDZ-u na nacionalnim izborima, ili predsjedničkim kada kandidati ljevice redovito dobiju najveći postotak u Zadru, ali je tada izlaznost preko 50 posto, a na lokalnim izborima je izlaznost oko 38 posto, i tada HDZ pobjeđuje. Građani Zadra vide što je HDZ, ali ne shvaćaju da neizlaskom na izbore sudjeluju u tom društvenom inženjeringu. HDZ od svoje stranačke vojske u Zadru, od tih 12 tisuća glasova koliko kontroliraju na razini robovske svijesti, očekuje da će izaći, jer moraju izaći na izbore, a istodobno druge demotiviraju s onom floskulom da su svi isti. Pozivam građane Zadra, čak i ako smatraju da su svi na političkom spektru isti, verificiraju tu svoju tezu i da izaberu nešto različito. To različito ne moram biti ja, to može doći i s desnog političkog spektra, ali neka demonstriraju tu svoju snagu volje, ili svoju želju da provjere tu hipotezu da su svi isti. Pa neka izaberu različito.
Kalmeta, Tadić, Šeks…
-Često Zadar, po načinu njegova funkcioniranja i odnosima koji u gradu vladaju, uspoređujete s kartelom. Govorite li o konkretnoj zadarskoj mafiji, ili “kartel” koristite isključivo kao metaforu?
U javnom prostoru je sve metafora, ali ta metafora izaziva i stvarne posljedice. Zbog toga je bitno da osvijestimo tu snagu metafore i njenog društvenog odjeka. Kad stvorite privid da je Kalmeta najznačajnija osoba u Zadru, onda taj privid počinje izazivati stvarne učinke, jer se svi vladaju kao da je Kalmeta najmoćnija osoba u Zadru. Ja smatram da je Kalmeta potpuno bespomoćna, nemoćna figura, i kad ga promatramo u njemu samome i kad promatramo njegovo političko djelovanje. Ali je Kalmeta onaj poslušnik unutar hijerarhijskog lanca HDZ-a koji u HDZ-u opstaje zato što privid njegove moći u Zadru izaziva stvarne posljedice. Kalmeta je osoba koja je poznata po tome da se ne sjeća onoga što je radio i to je više puta rekao. Ali, nama su mediji ovih dana uspjeli prenijeti svjedočenje Drage Tadića koji kaže da se sjeća što je Kalmeta radio. I sad, ako se Kalmeta ne sjeća, a Drago Tadić se sjeća i da je ta radnja blisko povezana s Vladimirom Šeksom, za kojeg opet predsjednik Milanović kaže da je osoba koja je korumpirala hrvatsko pravosuđe, imamo problem ugroze nacionalne sigurnosti. Nije više riječ o metafori kartela, nego sad imamo metaforu da Hrvatska nije pravna država, i to ne kažem ja, nego to kaže predsjednik države koji je po svojoj funkciji identificiran s državom. I na to nitko ne reagira. Ne da imamo problem nacionalne sigurnosti, nego mi imamo problem što uopće ne znamo što je nacionalna sigurnost. Da smo ikad imali iskustvo države koja se razvila, koja ima snažne institucije, mi bismo nakon te izjave predsjednika Republike bili svi na nogama. Budući da se to nije dogodilo onda je to poraz i naše građanske svijesti, i naše države i nacionalne sigurnosti koje nema. Zato ove lokalne izbore u Zadru vidim kao izbore u kojima se borimo za Hrvatsku kao pravnu državu. Ako na ovim izborima pobijedi privid Kalmetine moći, ako pobijedi naša hladnoća prema sjećanju koje nam donosi Drago Tadić i prema činjenici da se na ulicama Zadra često može vidjeti u šetnji Šeks za kojeg predsjednik kaže da je uzurpirao hrvatsko pravosuđe, onda će to ujedno biti i poraz Hrvatske kao države. Dakle, na metaforičkoj razini, mi se u Zadru borimo za Hrvatsku kao pravnu državu u kojoj će vladati institucije, a ne metafore koje će Zadar otimati građanima i pretvarati u grad koji narušava Hrvatsku.
-S filozofske pozicije možda Kalmeta doista demonstrira privid moći, ali, pragmatično gledano, je li to privid ili moć sama? Jer ako Kalmeta čini sve što čini i to nekažnjeno, onda on nema samo privid moći, nego i moć da to čini bez ikakvih konzekvencija…
Kalmeti pripada moć po onom filozofskom načelu, još od Hobbesa, da je reputacija moći- moć. Kad se u društvu stvori ta društvena fama, glas ili snaga da je netko moćan, onda njegovo djelovanje proizvodi stvarno moćne posljedice. Tako da je Kalmeta, kao nekakav subjekt političkog djelovanja, u istinskom shvaćanju politike potpuno nemoćan, ali u ovom pervertiranom shvaćanju politike on izaziva stvarne posljedice moćne osobe. Zato sam i rekao da je meni pravi protukandidat na ovim izborima, ne Branko Dukić koji je tu potpuno nebitan, nego Božidar Kalmeta, ne onakav kakav je on u sebi, nego kakve on političke i društvene posljedice izaziva u svim segmentima života kao moćna osoba. Sada građani Zadra odlučuju o tome hoće li dekonstruirati tu Kalmetinu moć i vratiti je sebi kao građanima koji su najmoćnija bića u jednom demokratskom sustavu, ili će odustati od toga, pa će i ovim rezultatima dati novu hranu Kalmetinoj konstruiranoj moći.
-Otkud ta potreba građana jednog relativno velikog grada da se tako olako odriču vlastite slobode?
To je posljedica tranzicijskog društva…
-Naše će društvo, čini se, iz alibi razloga i zbog alibi politike, biti vječno u tranziciji…
To predugo traje. Građani mogu živjeti vlastitu slobodu, pa će razvijati demokraciju, građani mogu živjeti iskustvo robovlasništva, pa će se zbog želje za slobodom pobuniti, ali građani mogu uživati u svom robovskom položaju. Tih 30-ak posto od onih koji izađu na izbore na lokalnoj razini, oni uživaju u tom svom robovskom položaju, oni su nepobunjeni robovi. Ja od takvih građana podršku ne želim. Nikom tko ne želi Zadar kao slobodan grad, neka ni slučajno ne padne na pamet da glasa za mene, jer kad bih znao da će takvi glasati za mene, ja bih odustao od kandidature. Ne želim ni na koji način biti vezan glasovima onih koji ne znaju što je sloboda…
-Niti biti saučesnik u njihovoj neslobodi…?
Nipošto to ne. Ako će se pobuniti, vrlo rado ću sudjelovati u njihovoj pobuni i tu pobunu vezati za moje političko djelovanje, jer smatram da je robovska svijest izražena do perverzije kad imamo iseljavanje mladih iz Hrvatske, uključujući i Zadra. I danas sam dobio poruku da jedna moja bivša studentica s obitelji napušta Zadar i odlazi u Njemačku. HDZ govori o statistici, a tko želi živjeti u statistici bogatog, uspješnog grada Zadra, neka glasa za HDZ. Ja se ne obraćam statističarima, nego onima koji žive u ovakvoj percepciji nepravde i nejednakih mogućnosti, i očekujem od njih da glasaju za mene kao opunomoćenika želje da se ta situacija u potpunosti promijeni. Građani, dakle, mogu živjeti taj demokratski, slobodni život, mogu živjeti život pobunjenosti, a mogu živjeti i ovaj život perverzije koji sam spomenuo. Nema mi veće izdaje u životu od one roditelja koji su izdali vlastitu djecu. Zamislite, oni glasaju za HDZ dok njihova djeca odlaze u njemačke, irske, ili gdje već, a sad imamo i drugu generaciju, jer i Kalmetin sin je ušao u nekakve strukture…
-To je postalo nasljedno pravo, sinekure se prenose s koljena na koljeno…
Da, to je postalo nasljedno pravo. Odbijam takve roditelje poimati kao roditelje koji će se veseliti uspjehu Kalmetine djece, a neće puštati suze zbog toga što su njihova djeca napustila Hrvatsku. Meni je to izdaja. Dobrovoljno ropstvo je izdaja svih pozitivnih ljudskih vrijednosti. Pobunjeno ropstvo je povratak i čuvanje tih vrijednosti. Iako me HDZ pokušava prikazati kao hladnog čovjeka, ja sam se politički prvi put aktivirao upravo zato što se želim suprotstaviti takvim koruptivnim modelima i zbog toga što osjećam nemoć ljudi koji nemaju dovoljno sredstava za lijekove, a posebno me pogađa nemoć roditelja da budu roditelji svojoj djeci. Jer, kad vi imate plaću od 4-5 tisuća kuna i dijete vam traži novac za ekskurziju, a vi ne možete platiti tu potrebu koju dijete ima, i što mu treba u razvojnom i socijalnom smislu, vi ste onda potpuno nemoćni, egzistencijalno blokirani. Ja se takvim ljudima obraćam i želim biti opunomoćenik takvih ljudi da preuzmem na vlastita plaće tu nevolju koju oni nose, jer ja to mogu iznijeti, imam mehanizme za to riješiti, tako da se prekine s korupcijom, da se prekine s nepotizmom, da se grad Zadar oslobodi, i da ne kaska za suvremenim svijetom i mogućnostima koje nam ovo digitalno doba daje. Mi iz Zadra možemo biti građani svijeta, ali ako smo građani HDZ-a u gradu Zadru, onda smo izdali ovaj grad.
Kapitulanti pred demokracijom ili pred vlastitom sviješću
-Što ( tko) stoji između izdaje i pobune, i nije li tih promatrača najviše?
To su pasivni građani …
-Ili kapitulanti?
Mogu biti ili kapitulanti pred demokracijom, ili kapitulanti pred vlastitom sviješću. Biti građanin znači aktivno sudjelovati u izgradnji javnog života. Mogu shvatiti da se po onom načelu hrvatske tradicijske mudrosti “Papa je daleko, a Bog visoko”, pa možemo raditi što nas je volja, ili ne trebamo raditi ništa, netko može tako odnositi prema parlamentarnim izborima, ali ne i kad se radi o izborima u vlastitoj lokalnoj sredini, gdje odlučujete o tome kojim ćete ulicama hodati, koji će mirisi biti u vašem gradu, hoće li vas kiša uništiti, koje će gospodarske aktivnosti biti zastupljene u vašem gradu, u kakve će vam vrtiće i škole ići djeca, hoćete li imati organiziranu skrb i društvenu potrebu u starosti. Mi odlučujemo o tome koliko smo humani, a to prepuštamo da bude u rukama nepobunjenih robova. I to je ono što je meni strašno.
-Koristite žestoku predizbornu retoriku: kartel, robovi, izdaja…
Idem s tim težim pojmovima izdaje, robova, sramoćenja namjerno da izazovem te negativne emocije, ali mi nije namjera da prepadnem građane i da se oni zaključaju u kuće, nego naprotiv, da otvaramo koridore prema biralištima.
-To je vaš način mobilizacije građana da izađu na izbore?
Znam kako HDZ-u radi PR i koji je njihov smisao, a moj smisao je građane iz kuća usmjeravati prema biralištima s pozitivnim, afirmativnim politikama, politikama povratka javne ljudskosti, ne osobne, jer na osobnoj razini i ja bih trebao biti zadovoljan sa svojim poslom i svojim primanjima, pa čak i s time da imam ugled u ovakvom gradu. Ali, ja ne želim imati ugled u nepobunjenom gradu, koji nije demokratski ustrojen, kakav je Zadar danas. Ne želim imati ugled u gradu u kojem reputacija Kalmetine moći izaziva posljedice da on postaje stvarno politički moćna osoba jer on to ne može i ne smije biti.
-Kampanja je u Zadru prilično prljava, a kako vidimo zadnjih dana i – morbidna?
Ne mogu biti pomiren sam sa sobom ako nisam pokušavao u neslobodnom gradu, gradu utvrdi, u kojem nije započela demokracija, dekonstruirati utvrdu i vratiti demokraciju. I sam ovaj moj pokušaj je mene realizirao kao čovjeka koji se izložio i blatu utvrde, iako način na koji HDZ pokušava konstruirati moj javni lik, promatram s nekom vrstom razgaljenosti. Pustili su u javnost video u kojem se izruguju s filozofom, što dovoljno govori o njim. A kako sve osobe u govoru više kažu nego što žele reći, onda su, primjerice, u prvom videu, pustili jednog taksistu koji filozofira i nigdje ne vozi, i iskazali vlastitu morbidnost, jer ulica do koje bi trebao taksist stići je ulica Hrvoja Ćustića, a to je mladi nogometaš koji je nesretno poginuo na igralištu. I sad zamislite tu razinu morbidnosti: oni se u jednom skeču, u humornom izrugivanju filozofa, koriste imenom čovjeka koji je nesretno smrtno stradao?!
Oni viču po gradu Zadru – mi smo morbidni, mi parazitiramo na vašim smrtima, glasajte za nas. I ako građani Zadra i nakon ovog videa, ne vide poziv da netko parazitira na smrti njihove djece i da tu smrt promatra kao nešto humoristično, a humor koriste za izrugivanje s drugima, onda ovom gradu spasa nema.
-Kako komentirate prikupljanje potpisa za HDZ-ovog kandidata u gradskom Vodovodu? Nije li to gaženje osnovnih izbornih pravila?
To je prijavljeno, ali Županijsko izborno povjerenstvo kaže da u zakonu nije propisano na kojem mjestu se ne smiju skupljati potpisi, i da je stoga to moguće, ali nije primjereno. S druge strane sam kandidat za kojeg su se skupljali potpisi, tvrdi da je HDZ imao dovoljno potpisa već preko vikenda, kad gradska poduzeća nisu ni radila. Zanimljive su te diskurzivne analize, ali to se radi i taj čin organiziranog prikupljanja potpisa za HDZ-ovog kandidata je snimio jedan politički performer, dobri duh zadarske politike, a ŽIP očito u tome ne vidi nikakav problem. Ja bih rekao, ako netko na radnom mjestu, u Vodovodu, skuplja potpise za HDZ-ovog Dukića, onda bi trebalo i registrirati tu djelatnost Vodovoda, da se zna da se i time bavi.
-Kažete da vam je najvažnije da ste pomireni sami sa sobom pa makar i da ne dobijete baš nijedan glas na ovim izborima, ali zar to nije negacija i vašeg političkog angažmana kojem je smisao socijalna interakcija i prihvaćenost kod građana?
Politika jest angažman i biti građanin pretpostavlja da moramo biti angažirani u društvenom, pa i u političkom životu. Jer, društva bez javnih politika nema. Biti društveno biće znači biti i političko biće. Moramo politički djelovati, bez angažmana se ništa ne događa, a oni koji odbijaju biti angažirani su ustvari odustali od života. Oni su se potpuno identificirali s kukavičlukom. Jer pasivnost nije ono što se zove nepomućeni mir mudraca, nije to nekakvo mistično stanje.
-Nego konformizam?
To je konformizam, to je bijeg od života.
Hrvatska je u kmetskom odnosu prema Crkvi
-U izbore idete sa širokom podrškom stranaka predvođenih SDP-om, tu je i HSS, Centar, Akcija mladih i Glas. Budete li izabrani za gradonačelnika, hoće li vam ta potencijalna kakofonija interesa koji sad očekuju da se ostvare kroz vas, biti opterećenje i pritisak?
To ne bi bio nikakav pritisak jer i u mome dosadašnjem političkom djelovanju uvijek sam bio nezavisan. Nezavisnost nije ono što mi daju stranke, nego je nezavisnost ono što ja sam nudim. Nezavisnost ne znači niti zgaziti stranke, niti biti protiv stranka. Dogovorili smo što želimo i kakav Zadar vidimo, a to je prisutno u našem programu. Suradnja ne bi bila moguća samo ako oni odustanu od tog programa, a ja ću se potruditi da ne odustanu.
-Što je suština vašeg programa? Promjena?
Uvijek je riječ o promjeni, to je drugačije upravljanje gradom a to znači upravljanje gradom po načelu upravne znanosti, decentralizaciju na razini mjesnih odbora, da nije gradonačelnik taj koji otvara nekakvo igralište nego je to autorstvo mjesnih odbora koji vode računa o tome koja će se ulica asfaltirati, što je potrebno u nekom kvartu. Treba uvoditi političko upravljanje nad određenim resorom, ali da to ne bude zadiranje u taj resor. Primjerice, gradska obrazovna politika nije intervencija političara u obrazovanje tako da se kadrovira po školama, kao sada. S druge strane, jako mi je stalo do toga da se u osnovne škole uvede građanski odgoj, kao što je, primjerice, u Rijeci, jer ne možemo s ovakvim obrazovanjem očekivati da ćemo imati građane koji znaju koja su njihova prava i na koji način trebaju biti aktivni u lokalnoj zajednici.
–Kao teolog, kako gledate na ulogu Crkve u društvu, koja je u hrvatskim prilikama, gotovo ravnopravan stup vlasti?
Bitno je da u svakoj stvarnosti prepoznamo ono što je pozitivno, primjerice, u odnosu između grada i Crkve, a Crkva je u hrvatskoj demokraciji pretvorena, zahvaljujući svojoj feudalnoj strukturi, u tijelo koje ima gotovo taj feudalni odnos prema državi. Dakle, Hrvatska je u kmetskom odnosu prema Crkvi i to se vidi u Zadru. Crkvu treba promatrati svjetovnim očima, kao najveću udrugu civilnog života koja sudjeluje u društvu, jer imamo i kulturne spomenike, i recimo, da sad pobrišemo sve ono što je crkveno na poluotoku, gotovo da ništa ne bi imali pokazati turistima. Crkvu treba promatrati ne kao onu koja je iznad, ne kao onu koja je ispod, nego kao onu koja je zahvaćena procesom sekularizacije, pa je odvojena od države i grada, a ta odvojenost nam jamči suradnju na različitim područjima, ali ne tako da Crkva financijski iscrpljuje grad kao što se sad događa. Protestirao sam zbog izgradnje osnovne škole u jednom kvartu, u kojem su grad i Zadarska nadbiskupija trebali u partnerskom odnosu izgraditi školu i biti njezini suvlasnici. Nadbiskupija je na kraju rekla da to ne može, Grad se povukao, ali je kredit od 25 milijuna kuna prepustio Crkvi uz obvezu da Crkva to jednom vrati(?! ) Grad će za tri godine vratiti 25 milijuna banci, a Crkva će vratiti Gradu kad bude mogla! I kao teolog, a ne samo kao filozof, znam da se s Crkvom ne dogovara u takvim rokovima. Jer Crkva ima jednu kategoriju vječnosti. I providnosti. I dat će Bog. I bit će u božjim očima tako, a to su sve kategorije koje nisu vremenite, a budući da naši političari uglavnom ne znaju što je Crkva, oni ne traže ono što je pozitivno u crkvenom djelovanju, nego žele klerikalnu podršku. Njima je bitno da ih klerikalci proglase onima koji pripadaju tom demokršćanskom svijetu.
-Unatoč vašem kritičkom odnosu prema Crkvi kao instituciji, uživate podršku dijela crkvenih krugova. Koji su to krugovi?
To je liberalniji dio Crkve. Dobivam redovito podršku iz redovničkih krugova zato što ni mnogima od njih ne odgovara ovaj odnos između države i Crkve, i grada i crkve. To odgovara visokom kleru koji se direktno dogovara. Crkva može djelovati i na plemenit način, da pomaže onima koji su u potrebi, da otvara vrtiće, škole, djeluje karitativno, ali može djelovati i na način institucije gotovo za međunarodni kriminal. Zato što je idealna situacija u kojoj netko želi ostvariti neke porezne uštede, ili recimo zamutiti trag novcu, pa dade, recimo, 200 tisuća eura Nadbiskupiji, i više se ne zna što se s tim novcem događa.. Država je omogućila tu netransparentnost crkvenih financija, ali tko želi dobro Crkvi i onome zbog čega bi Crkva trebala u društvu djelovati, potrudit će se da Crkva bude transparentna. Zbog toga što se ne mire s takvim položajem Crkve koja se gotovo okomila na ovu državu u financijskom smislu, prilaze mi mnogi svećenici, izražavaju mi podršku, smatraju da je moje djelovanje potrebno i da ono želi dobro Katoličkoj crkvi. Ja ne pripadam onoj plejadi ljevičara koji bi htjeli da Crkva nestane. Želim da svaka stvarnost opstane u onom u čemu je dobra. Mi smo napravili nešto što je najgore moguće, uveli smo vjeronauk u škole i na taj način želimo stvoriti poslušne ljude koji će stvoriti privid da je kršćanski moral državni moral, da su kršćanske vrijednosti državne vrijednosti.
Nacionalisti u nacionalnoj državi nisu baš najbistriji…
-Nauk Crkve je postao službena državna ideologija, i službeno etablirani sustav vrijednosti u Hrvatskoj.
U redu, ali ako oni nešto takvo žele onda je potrebno u Ustavu kazati da Hrvatska nije sekularna država. I unutar Crkve mnogima to smeta. Jer Crkva je prva institucija koja je globalno djelovala i prije globalizacije. Zbog toga bi mogla biti blagotvorna u smislu da otupljuje nacionalizam…
-Ona ga, međutim, podgrijava, potiče.
Da, ona ga podgrijava i u ovim pervertiranim oblicima zato što ima ekonomsku korist. Nacionalisti koji su i dalje nacionalisti u nacionalnoj državi nisu baš najbistriji. Jer biti nacionalist u formiranoj nacionalnoj državi je oznaka spoznajne neaktivnosti. Biti nacionalist u Jugoslaviji to je razumljivo i imalo je smisla. Vice Vukov se doživljavao kao hrvatski nacionalist u Jugoslaviji. Ali se nije mogao doživljavati kao hrvatski nacionalist u Hrvatskoj, jer nacionalizam teži tome da se formira nacionalna država. Koju oni državu sad žele formirati? To je dakle jedan potpuni spoznajni nered kome nažalost kumuje i Crkva.
–Što ukoliko ovaj eksperiment ne uspije? Hoćete li se okaniti politike ili ćete nastaviti dalje?
Ovo je prvi put da ulazim u politiku razvijajući emocije, zbog brige za građane i prostor u kojem živim i u kojem se, uostalom, kreću i moja djeca. Dosadašnje eksperimente u politici sam mogao vrlo lako napustiti, ali emocionalni odnos prema gradu i emocionalne politike napustiti ne mogu.
-U svakom slučaju, kakav god bio epilog izbora, za vas to neće biti kraj političkog angažmana?
To nipošto nije kraj! Dokle god postojim na ovoj biološkoj razini, i imam biološke snage, uvijek ću djelovati u nekom segmentu društva, a to pretpostavlja i političko djelovanje.
Izvor: TRIS portal
