Sudac Općinskog suda u Zagrebu, Andrija Krivak, skandaloznim rješenjem o privremenoj mjeri kojom se portalu H-Alter zabranjuje objavljivanje tekstova o ravnateljici Poliklinike za zaštitu djece i mladih Gordani Buljan Flander, pokazao je svu bijedu hrvatskog pravosuđa i hrvatske demokracije. Opasan je to i dosad nezabilježen slučaj cenzure medijskog sadržaja izravno iz sudnice. Danas je Buljan Flander pod sudskom zaštitom od medijskog propitkivanja i kritika, a sutra? Tko je sljedećI? Hoće li hrvatsko sudstvo u budućnosti uređivati hrvatske medije?
Neprofitni portal H-Alter u zadnjih je nekoliko tjedana objavio seriju tekstova novinarke Jelene Jindre u kojima se problematizira rad Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba i njezine ravnateljice Gordane Buljan Flander, a serijal je objavljivan pod egidom“Sustav za zaštitu ili zlostavljanje djece?” Možda bi H-Alterov temat ostao relativno nezamijećen da nije bilo ispovijedi ( intervjua ) poznate pop-pjevačice Severine Vučković koja je novinarki Jindri potanko ispričala što je sve doživjela ona i njezino dijete od ove ustanove i njezine ravnateljice u borbi za skrbništvo nad djetetom nakon razvoda.
Nakon Severine, lavina se zakotrljala i mnoge su se majke, mnoga zlostavljana djeca javila sa svojim iskustvima i pričama. Ravnateljica se našla na brisanom prostoru, suočena s vlastitom slikom u ogledalu onih kojima je trebala osigurati zaštitu, a ona ih je pretvorila u žrtve sustava.
Gordana Buljan Flander, u ime poliklinike kojoj je na čelu, na vijest da je sud na njezin zahtjev zabranio pisanje o njoj i poliklinici, za Media Servis je poručila:
-Smatramo da je nedopustivo da se javna riječ i javni prostor koriste za iskrivljeno i neistinito informiranje javnosti.
Što je iskrivljeno i neistinito nije ni pokušala objasniti…
Očigledno moćna, dobro uvezana u političko-pravosudne strukture, “medijske opasnosti” se riješila najstarijim poznatim alatom- cenzurom, ali ne uredničkom, ne političkom, nego sudskom! I u tome je najveća opasnost, jer ako sudovi počnu djelovati kao cenzori i ušutkavati medije, demokracija je mrtva!
Utoliko je nedopustivo premijerovo čuđenje da se novinari njemu obraćaju s pitanjima kako je to moguće, kako to komentira, jer on, šef vlade, nema baš ništa s tim, pravosuđe je neovisno a novinarska pitanja krivo adresirana. Plenković nije ni šokiran, ni konsterniran odlukom suca o zabrani medijskog izvještavanja o nekoj konkretnoj osobi ili ustanovi, on je ljut jer ga se o tome uopće pita. – O tome trebate pitati sud- veli, baš kao da ga se ovaj opasni skandal, ovaj udar na demokraciju, nimalo ne tiče.
Poziva se na izjavu ministrice kulture i medija Nine Obuljen Koržinek koja je “dala sjajnu izjavu o tome”, i ne vidi baš ni najmanje potrebe da on sam, kao ključni čovjek u državi, reagira, digne glas protiv cenzuriranja medija ni manje ni više nego sudskim zabranama pisanja o nekome, što derogira i Zakon o medijima i dokida slobodu medijskog izražavanja, institut demantija i mogućnost sudskog dokazivanja ili osporavanja.
Lavina je previše narasla, glas zlostavljanih od sustava koji ih je bio dužan štititi, postao je prebučan, i trebalo ga je na brzinu ušutkati. Tako brzo kako je sudac Krivak djelovao u ovom slučaju nije još zabilježeno u analima hrvatskog sudovanja, poznatog po dugotrajnosti postupaka. No, Krivak je svojom ekspeditivnošću sada svima pokazao da sudovi čak i u Hrvatskoj mogu djelovati ekspresno kad hoće. A kako, e to je drugo pitanje.
Za premijera koji je mogao s građanima bar podijeliti čuđenje postupkom suca koji nedopustivim cenzuriranjem medija sramoti i svoju profesiju i svoju državu, i zajamčiti da će kao predsjednik Vlade učiniti sve da ni na koji način ne bude ugrožena sloboda medija. Ali, njemu to nije palo ni na pamet. A sutra će se pitati otkud takva negativna “percepcija” javnosti o pravosuđu i pripisivati je medijima. Nakon Krivakovog presedana bit će i gora, a povjerenje u neovisnost sudova na najnižoj razini.
Golema je šteta koju je Andrija Krivak svojom skandaloznom odlukom prouzročio pravosuđu, demokraciji, medijima, hrvatskoj državi. A premijer ne vidi zašto bi itko njega imao bilo što pitati o tome?!
Urednik H-Altera Toni Gabrić nije iznenađen zabranom, a s obzirom da je Ustavom u Hrvatskoj cenzura zabranjena, smatra kako se Krivak koristio nekim drugim propisima i zakonima kako bi nepoćudne sadržaje ipak cenzurirao.
-Po mom sudu to je nedopustivo. I sad možemo zamisliti situaciju ako taj presedan pusti korijenje i postane praksa može se dogoditi hipotetički da se Hini, Jutarnjem listu ili RTL televiziji sudski zabrani da piše o Vladi, odnosno da prati rad Vlade– upozorava sasvim opravdano Gabrić. Po njemu je dominantna medijska politika u Hrvatskoj u ovih 30 zadnjih godina manje ili više ista. a svodi se na to da sve što drugačije diše, ima drugačije mišljenje i diskurs, što propituje centre moći, sve to treba uništiti. Uglavnom je to dosad bilo vezano za HDZ i njihove intervencije, a ovo što se sada dogodilo “iskače iz jednog šešira za koji nismo smatrali da je takav”, ocijenio je Gabrić.
Oglasilo se i Hrvatsko novinarsko društvo i Sindikat novinara Hrvatske osupnuti mjerom koja funkcionira kao cenzura “unaprijed”, jer sudac Krivak an gro zabranjuje pisanje o Gordani Buljan Flander, pa makar se pisalo i – dobro! Za svaki slučaj. I donosi “Rješenje o osiguranju”. Koga? Djece i mladih ili ravnateljice? Zar je uloga suda štititi one koji izravno rade na štetu svojih štićenika radi kojih je Poliklinika osnovana? Kakav je to sudački apsurd, kakva drskost , kakvo pravosudno bezumlje !?
-Ovo je prije svega opasna odluka. Danas, sutra, ako ovo prođe, za tjedan dana neki drugi slučaj onda može svaki političar zabraniti da se objavljuje bilo koja informacija- izjavio je čelnik HND-a Hrvoje Zovko.
Da je zabrana pisanja o ravnateljici Poliklinike za djecu i mlade, Gordani Buljan Flander presedan, arbitrarno, neopravdano dokidanje slobode medija, stoga zapravo cenzura, smatra i odvjetnica i stručnjakinja za medijsko pravo Vesna Alaburić. No, ona vjeruje, kako je kazala za Hinu, da će odluka biti ukinuta u žalbenom postupku. Ali, zabrinjavajuće je, kaže, obrazloženje odluke o zabrani, i kad bi stajališta suca Krivaka iskazana u ovakvoj njegovoj odluci postala dio sudske prakse, u Hrvatskoj bi- zaključuje Alaburić – sloboda medija bila ugušena.
Na sve to ministrica kulture i medija Nina Obuljen Koržinek je kazala da joj načelno, doista nije jasno kako je moguće donijeti odluku kojom bi se nekome unaprijed zabranilo da o nečemu piše.
-Moje je mišljenje da svaki prijepor vezan za tekstove u medijima treba rješavati sukladno Zakonu o medijima. Na ovakav način zaustaviti, ako je točno to što se prenosi, novinara da dalje piše, mi je potpuno neshvatljivo i ne mogu vjerovati da je utemeljeno na nekom propisu- izjavila je ministrica. I to je ta “sjajna izjava” kako je kvalificirao premijer Plenković odbijajući se i sam o dosad neviđenoj cenzuri očitovati. Njega nije briga ni za suca Krivaka, ni za novinarku Jindru, ni za nakladnika H-Alter koji je cenzuriran, njemu je samo do vlastite slike u javnom prostoru koju netko sada kinji dovodeći ga u vezu s nakaradnim primjercima hrvatskog “krivosuđa”.
Degutantno je da baš u svemu, u svakoj aferi, svakom primjeru korupcije na visokoj razini ili kršenja zakona, ugrožavanja demokracije, medijskih i ljudskih sloboda, Andrej Plenković isključivo gleda kako će se od toga distancirati, jer njega se baš ništa od toga ne tiče, samo sliku svoju ljubi i u tome se ne da ometati. Zar taj čovjek ne shvaća da vodi stranku s najvećim hipotekama u novijoj hrvatskoj povijesti, i da vodi vladu s najvećim brojem afera? Kako bi se on kao šef tog kvarnog društva mogao distancirati od svoje sljedbe? Nije li odgovoran za ono što čine? Nisu li upravo oni na vlasti zaslužni za ozračje u kojem je moguć Krivakov presedan?
Naposljetku, država u kojoj je moguće da sudovi a priori cenzuriraju medije, za točno određene sadržaje, njegova je sramota! A njemu je najvažnije reći da je ministrica dala “sjajnu izjavu”, i da nije normalno da se Vladu optužuje za gušenje medijskih sloboda, kao što to, veli, munjevito pokušava SDP. Mediji u Hrvatskoj, tvrdi premiejr, dišu punim plućima…
-Ovo je drugi put u razmaku od dva tjedna gdje politički akteri netočno puštaju u eter. Tjedan dana smo morali čitati o tome kako Vlada i HDZ utječu na Državno odvjetništvo. To je nedopustivo u zemlji u kojoj se točno zna što je izvršna, što sudbena i što zakonodavna vlast, nije normalno da se u političkom prostoru optužuje Vladu za odluku jednog suca u privremenoj mjeri. Vlada s tim nema veze. Ja odbacujem te insinuacije, a kamoli utjecaj Vlade na sudove i da postoji intencija Vlade za gušenje slobode medija- rekao je Plenković, kao da otresa prašinu s ramena a ne jednom je i sam javno stigmatizirao novinare i etiketirao ih kao glasnogovornike ove ili one njemu nesklone političke opcije, radeći time izravno pritisak na novinare i njihove medijske kuće. A sad kaže kako su teze o gušenju medijskih sloboda izvan svake pameti.
Nije li N1 gubitkom koncesije sveden na trećinu dostupnosti i gledanosti, zar nije i “stojedinica” predana u ruke izvjesnog Kaćunića koji je preko noći postao gazda radijskog etera u Hrvatskoj, a HRT je odavno pokoren i svim svojim kapacitetima u službi režima. I što ima premijer s time? O koncesijama odlučuje Vijeće za elektronske medije, HRT ima svoju upravu. Ali, tko ih je instalirao na njihove pozicije i po kojim kriterijima? Ma dajte, gospon Plenković, nemojte se praviti “englez”! Rukavice su vam trebale prije zauzimanja pozicije na vrhu HDZ-ovskog stola , sada je za njih prekasno…
Izvor: TRISportal
