Sudbina zviždača uvijek je bila sudbina žrtve. I kod nas i u svijetu. Sjetimo se samo Julliana Assangea i WikiLeaksa, ili naše prve zviždačice, bankarske službenice Ankice Lepej koja nas je baš ovih dana napustila. Podlegla je koroni. Iako je tek koji dan ranije na Facebooku, puna optimizma i još uvijek neslomljiva duha, najavila kako će “satrati tu beštiju”. Nije uspjela. Otišla je s ovog svijeta s puno tuge i gorčine u duši zbog nepravde koju je istrpjela, ali protiv koje se nikad nije prestala boriti. Od mnogih je imala poštovanje kojeg je njezin čin građanske hrabrosti zavrijedio. No, to joj poštovanje nije donijelo ni novi posao, ni bolji život. Samo patnju za cijelu obitelj.
Ankica Lepej je koncem 1998. prokazala Tuđmanove zbog tajnog bankovnog računa i odmah je dobila otkaz. Nikad više nije dobila posao. Živjela je teško, ali je svejedno potkraj 2019., hrvajući se s bolešću, izjavila da je nepravda još više boli od njezine bolesti.
-Pogotovo zato što je situacija sada gora nego što je bila 1998. Glad možete nekako zatomiti, ali tu nepravdu… – e, to je ono s čim se nikada nije mirila.
Zviždača je bilo i poslije Ankice Lepej, od Jelene Jovev koja je za korupciju prijavila nekadašnju sisačko-moslavačku županicu Marinu Lovrić Merzel, ili Vesne Balenović koja je prokazala kriminal u Ini, ili Damira Mihanovića zaslužnog za razotkrivanje afere Fimi Media i korupcijskih rabota Ive Sanadera, ili Srećka Sladoljeva koji je javno progovorio o kriminalu u Imunološkom zavodu… Bit će ih sigurno i ubuduće, jer neki ljudi naprosto nepravdu, laž, nepoštenje i kriminal o kojemu imaju saznanja, ne mogu šutke promatrati. No, ako su zviždanjem i olakšali dušu, usrećili se time nisu. Baš nitko od njih. Jer, zviždači su kod nas nezaštićena “divljač”. Za odstrel. Nitko nakon zviždanja nije dobio satisfakciju, pa ni javno poštovanje.
Neće ni šibenska “zviždačica” Zlatka Kundid, kojoj je upravo ovih dana uručeno rješenje o stavljanju na raspolaganje, na rok od tri mjeseca, a nakon toga je čeka biro za zapošljavanje. Nakon 23 godine rada u županijskoj administraciji, u 52. godini života. Jer je s pozicije županijske službenice javno upozoravala na nepravilnosti, netransparentno i nenamjensko trošenje javnog novca, čime je, kažu, prekršila pravila službe. Što je vrijedno otkaza…
Njeno je radno mjesto ukinuto, na drugo nije raspoređena, svi su je odbili primiti kao da je okužena. A zapravo je za njih prekvalificirana! Zlatka je, naime, magistrica znanosti s dva završena fakulteta- Filozofskim i Glazbenom akademijom. Violinistica i pedagoginja u županijskoj upravi. Koju nitko ne treba. O čijoj sudbini odlučuju oni od kojih znade nemjerljivo više. Ali, tko te pita što i koliko znaš, ako im nisi po volji, nemaš nijednu stranačku iskaznicu, nemaš obiteljsku zaštitu, tek dementnu majku o kojoj treba skrbiti. Jednostavno te izbrišu iz Sistematizacije, proglase nepotrebnom. Bezmalo neuračunljivom…
Zlatka Kundid nije Ankica Lepej, heroina iz 90-ih koja je imala smjelosti “zazviždati” o tajnom računu Ankice Tuđman u Zagrebačkoj banci, na kojem je bilo oročenih 210 tisuća njemačkih maraka i 15.740 američkih dolara, a koje je njezin suprug Franjo u imovinskoj kartici zatajio od javnosti. Još istu večer Ankica Lepej je bila privedena u policiju, potom je dobila otkaz u banci ni godinu dana prije mirovine, DORH je podigao optužnicu zbog odavanja službene tajne i samo smrt Franje Tuđmana spasila je od kaznenog progona.
Za razliku od Ankice Lepej koja je prokazala mitsku figuru državnog poglavara, Zlatka Kundid je prije 5-6 godina za mobing optužila tek jednog županijskog pročelnika. I već tada, zapravo, zapečatila svoju sudbinu u županiji. Prijavljena je na Službenički sud, spor je izgubila u ponovljenom postupku, tri mjeseca je primala 20 posto manju plaću i pokušavala u tom okruženju opstati.
Nekoliko godina kasnije, vijećnicima NL Stipe Petrine dostavila je dokument koji govori o utvrđenim nepravilnostima u Zajednici sportova županije, pozivajući se na nalaz revizije, i dovela se u poziciju jedine zaposlenice koja je po novom preustroju, novom Pravilniku i Sistematizaciji- nepotrebna. A za razliku od Ankice Lepej koja je imala potporu svoje obitelji, Zlatka nije imala ni to…
Možda se Zlatka nije uvijek ponašala u skladu s pravilima službe, no, može li to biti posljedica njezine podcijenjenosti, činjenice da je unatoč obrazovanju i godinama iskustva bila bez mogućnosti napredovanja, frustrirana time što su joj nadređeni oni koji znaju daleko manje od nje, ali imaju ono što ona nema- legitimaciju stranke koja im otvara sva vrata.
Bila je u pravu Ankica Lepej kad je prije dvije godine ocijenila da je situacija gora negoli 1998. kad je ona, kao pionirka zviždačica, zazviždala. I danas je gore nego te 2019. iz koje datira njezina izjava. Jer, ako je ukazivanje na nepravilnosti u jednoj županijskoj ustanovi ( Zajednici sportova ), protivno pravilima službe, ergo, mimo znanja i konzultacije s pročelnicom, vrijedno otkaza službenici koja je svake godine za svoj rad dobivala odlične ocjene, onda se zbilja treba ozbiljno zamisliti nad sustavom koji smo stvorili.
