Istina je voda duboka, a ja se u njoj ne mogu utopiti- rekao je svojevremeno Damir Polančec, nekoć potpredsjednik Vlade, jedan od aktera afere Spice i naposljetku – zatvorenik. Ipak, Polančec se, odlukom Vrhovnog suda koja ga oslobađa krivnje, nije utopio, iako je poprilično duboko zaronio. Danas smatra da je bio izložen prekomjernom granatiranju i da su u tome mediji umnogome kumovali, jer, o njegovom slučaju se moglo izvještavati i manje senzacionalistički, izjavio je Polančec gostujući na N1 televiziji, napominjući kako se u politiku nema namjeru vratiti…
Reflektori
Upitan za famozne reflektore na mjesnom stadionu u njegovim Đelekovcima, koji ipak nisu zadržali tamošnje stanovništvo, jer popis je pokazao da ih je čak 200 manje nego 2011., rekao je kako možda reflektori nisu spriječili iseljavanje, ali to se selo, u odnosu na druga koja su sasvim opustjela, još dobro i drži. Reflektori su i dalje na svom mjestu, na stadionu nogometnog kluba gdje služe brojnoj djeci i njihovom klubu, a ne njemu osobno.
Bio je to kazneni progon, što javnost ne zna, kazao je, gdje se stavljalo na teret nas četvoro, da su reflektori financirani iz državnog proračuna, i za to smo bili optuženi, pri čemu je jedan dobio status pokajnika, dvojica su se nagodila i ostao sam sam. Teretilo me se da sam potaknuo vodeće ljude Zagreb Montaže i izvođače radova da falsificiraju svoju poslovnu dokumentaciju. Ti ljudi koji su falsificirali dokumentaciju dobili su oprosnice. U svakom slučaju, naglasio je Polančec, reflektori su postavljeni i služe i danas, a nisu bili financirani iz državnog proračuna.
Komentirao je i drastičan pad broja stanovnika u Hrvatskoj, kao moguću posljedicu nefunkcioniranja pravosuđa. Smatra da pad broja stanovnika nije karakterističan samo za Hrvatsku nego i druge manje zemlje s nižim standardom. Činjenica je, veli, da su Hrvati oduvijek išli na zapad raditi, da su danas granice nestale, da se naši ljudi percipiraju kao vrijedni radnici i da smo skloni potražiti sreću drugdje ako nismo zadovoljni kod kuće. To, priznaje, ne amnestira sve nas koji smo radili javne poslove i bili na odgovornim pozicijama, svi snosimo odgovornost, ali je snose, kako smatra, i mediji jer su svojim izvještavanjem i čestim senzacionalizmom, utjecali na stvaranje atmosfere u društvu, a u to se uvjerio na vlastitoj koži.
Afera Spice
-Sjetite se što je sve 2009. pisano, izgovoreno, na koji način me se tretiralo, kako se izvještavalo, rijetki su se pozivali na presumpciju nevinosti. Sve to izvještavanje je, konkretno u mom slučaju, imalo velike reperkusije na percepciju o meni svih ovih godina- uvjeren je Polančec.
Upitan zar su mediji trebali šutjeti o tome kad ga je DORH, kao tadašnjeg potpredsjednika Vlade, teretio da je veliku kompaniju ( Podravku ) oštetio za 400 milijuna kuna, Polančec kaže kako mediji nisu trebali sve to ignorirati, ali su trebali drugačije tretirati, a on smatra da je bio izložen medijskom prekomjernom granatiranju.
Iako je svih ovih godina govorio da je proces protiv njega bio politički motiviran i iniciran, sada kaže kako nigdje nije rekao da je netko iz politike naredio DORH-u da protiv njega pokrene kazneni postupak.
-Govorio sam i mogu to ponoviti koliko god puta treba kako smatram da je DORH dijelom neprofesionalno postupao, odnosno USKOK, i smatrao sam i smatram, i to se sad pokazalo, da je stanje spisa, tih 60 tisuća strana, iskaza svjedoka danih već u fazi istrage i da je iz svega toga bilo vidljivo da nema elemenata za tvrdnje koje je USKOK iznio u optužnici. U ovom procesu, mene nije teretio nijedan dokument nego dvoje svjedoka i činjenica je da se iskazima tih svjedoka pristupilo nekritički i da ih se nije dovoljno preispitivalo. Da se to učinilo, možda do optužnice u ovakvom obliku ne bi došlo. Činjenica je i da su neka hapšenja i podizanja optužnica, pa i u mojem slučaju, koincidirala s dolascima važnih ljudi EU-a. Mi smo bili pri kraju pregovora i stalno nam se stavljalo na teret kao zemlji da se nedovoljno borimo protiv korupcije, posebno na najvišoj razini. Taj moj slučaj je sigurno politici došao jako dobro da kaže: ‘Vidite da nema nedodirljivih, da smo spremni progoniti i visokopozicionirane političare’. Politika je to vrlo vješto iskoristila, a DORH je bio neprofesionalan i nije trebao inzistirati na nečemu za što nije imao dokaza od prvog dana- kazao je, dodajući da je netko na njegovom slučaju gradio karijeru. A u to je vrijeme na čelu DORH-a bio Mladen Bajić, i to je, ističe Polančec, jedno objašnjenje. A drugo je da se htjelo pokazati Europi kako se borimo protiv korupcije.
Razgovori Bajića i vrha Vlade
-Kao član Vlade sam često bio na sastancima Bajića s vrhom Vlade. Tako mogu vjerovati da se i o mojoj sudbini na takvim sastancima razgovaralo. Nemam dokaza za to- rekao je aludirajući na spregu DORH-a i politike. Bio je, ispričat će, ljut na politiku i na svoju bivšu stranku, HDZ, jer kad je bio pritvoren u aferi Spice, počeli su se nizati razni slučajevi kao na traci. Onog dana kad je pušten iz pritvora zbog afere Spice, uhićen je zbog slučaja Mostar-TLM ( struja ). Pisao je Vladi, tražio da izađu u javnost i progovore o stvarima koje su se njemu stavljale na teret, a zapravo su bile političke odluke koje su zajednički dogovarane, a sada se odjednom šteta od takvih odluka proglašava kaznenim djelom i stavlja njemu na teret. Jednom je samo Andrija Hebrang rekao da se radilo o političkim odlukama, a svi ostali su šutjeli. Naravno da ga je to boljelo, i za to je smatrao odgovornim neke svoje bivše kolege.
Postao je teret za Vladu i pritisnut medijskim granatiranjem u jednom trenutku je ponudio ostavku, no tadašnja predsjednica Vlade Jadranka Kosor mu je rekla da će o tome razgovarati drugom prilikom. Nedugo nakon toga nazvao ga je Biškupić i kazao mu da bi možda bilo dobro da aktivira ostavku koju je ranije ponudio. I to je učinio, a kazneni progon je uslijedio kasnije.
Ina-MOl
Bilo je to vrijeme kad je Ivo Sanader najavio svoj povratak, Predsjedništvo je odmah sutradan raspravljalo o tome, a i on ( Polančec ) je još bio član Predsjedništva i zauzimao se za to da od Sanadera traže objašnjenje zašto je tako postupio, a onda donesu konačnu odluku, a većina se zalagala za to da ga odmah isključe. Tjedan dana kasnije je dobio prvo rješenje, a je li to povezano ili nije, ne može tvrditi, rekao je. Postupak protiv njega trajao je duže od desetljeća, ali ne njegovom krivnjom, tvrdi, jer je na rasprave dolazio i s temperaturom, bolestan, s glavoboljama , sve s ciljem da se to što prije završi
Kako Martina Dalić vodi Podravku nije izravno ocjenjivao, ali je konstatirao da je to stabilna tvrtka s dobrim rezultatima, a čini mu se da se Dalić počela oslanjati na kadrove koji su nikli u Podravci, i to je, veli, dobar put . Veseli ga što se obnavlja i upravna zgrada jer to znači da se sjedište Podravke neće seliti iz Koprivnice i vjeruje u tu kompaniju koja iznimno puno znači za gradski proračun.
Komentirao je i ljagu koja je na njegovom imenu zbog pregovora INA- MOL, gdje je sud utvrdio da se radilo o koruptivnom ugovoru. Upitan je li mu neugodno što je sudjelovao u tome, Polančec navodi kako je INA potonula u strašan gubitak, sva dobit se istopila, i u takvim okolnostima MOL je dao ponudu i stekao više dionica negoli je imala hrvatska država. No, Vlada nije MOL-u, tvrdi, prodala nijednu dionicu, već je Fond hrvatskih branitelja prihvatio ponudu i predao im cijeli paket. Danas misli da je trebalo razgovarati i pokušati to promijeniti, no, ipak vjeruje da će taj slučaj završiti dogovorom. Ali, nakon svega što je prošao, nakon iskustva koje ima, vjerojatno ne bi više potpisao takav ugovor, ali onda se činio normalnim.
A što se tiče obećanog vladinog otkupa dionica INA-e od MOL-a, “da mogu vratiti vrijeme”, kazao je za N1 Polančec,“ne bih pokrenuo privatizaciju INA-e, ne bih je prodavao bilo kome”.
