Ugledni profesor ekonomije, dr. Marinko Škaro, pridružio se čitavom nizu ekonomista koji upozoravaju da Hrvatska uvodi euro u najgorem mogućem trenutku. Portal Net.hr napravio je intervju s njime. Prenosimo najzanimljivije teze.
– Ovo nije inflacija kao dosadašnje, ovo je strukturna inflacija uzrokovana financijskim ciklusima (tiskanjem novca zbog krize 2008) i egzogenim šokovima (pandemija, rat u Ukrajini). Problem inflacije, ne samo u Hrvatskoj, pa i Europi i Svijetu, dugi niz godina se naprosto negirao. Kao da je to sporadična pojava, odraz poslovnih ciklusa. No, podsjetio bih da je jedan od najvećih svjetskih ekonomista, A. W. Phillips, u jednom od svojih radova naglasio da svim ekonomskim procesima upravljaju tri sile: jedna je inflacija, odnosno cijene, drugo je proizvodnja, odnosno BDP, i treće je zaposlenost ili nezaposlenost. I bio je u pravu. I kad se dogodi pandemija ili ratovi, tu je ta sila, inflacija i ne može je se zaobilaziti. A mnogi jesu. Što se tiče Hrvatske, dva su ključna utjecaja.
Prvo, pandemija. Prekinuli su se lanci opskrbe. Drugo, energetski šokovi, rast cijena energenata. Što se tiče pucanja lanaca dobavljača, empirijski je dokazano da ti efekti traju 12-14 kvartala i očigledno je da još trpimo te efekte, ali nakon što oni prođu, doći će do stabilizacije i njihov utjecaj na cijene će slabiti. Što se pak tiče problema s energentima do kojih je došlo zbog rata u Ukrajini, njihov efekt traje u prosjeku 18 kvartala, a mi smo nesumnjivo u tim kvartalima i ne može se očekivati nikakve pozitivnije vijesti što se tiče inflacije. Dakle, tek nakon tih 18 kvartala inflacija bi se mogla ustabiliti, i to sigurno ne na vrijednostima prije ovih šokova, biti će viša, ali ne bi trebalo biti toliko neizvjesnosti kao sada. Teoretski, tek u proljeće naredne godine bismo mogli očekivati usporavanje trendova, ali ukupno gledano – negativne učinke na standard građana treba očekivati u narednih 18 kvartala.
Kako će živjeti građani?
– Inflacija je sigurno problem kojim bi se trebali baviti i HNB i Vlada – zajedno. To bi trebala biti koordinirana akcija. Vlada je, na žalost, opet tome pristupila kao da je to pitanje PDV-a. Oni su smanjili PDV i sad bi se kao trebale smanjiti cijene. Međutim, to je dokazano posvuda u svijetu da ti mehanizmi tako ne funkcioniraju. Poznat je fenomen „ljepljivih cijena“ – kad cijene dosegnu neku visinu neće se smanjivati. Sada se pak spominju nekakve liste srama, crne liste, na koje će se izlagati oni koji ne smanjuju cijene. Toga nema u tržišnoj ekonomiji. To su posve promašene priče. Treba donijeti odluku: hoćemo li se boriti protiv inflacije kao takve ili u prvi plan staviti zaštitu građana. Ako se zaključi da je ključna zaštita građana, onda je jasno kakva bi trebala biti „municija“ – indeksacija plaća i mirovina za trošak inflacije, svakako onima koji su u grupi najsiromašnijih, ako većne svima. Naravno, ta mjera ima rizike.
Prije svega, da se ubrza spirala inflacije iako ovo nije inflacija potražnje a u proračunu će zbog inflacije biti viška prihoda koji se mogu koristiti u te svrhe. No, mora se donijeti strateška odluka, hoće li se zaštititi standard građana ili se krenuti u borbu protiv inflacije nekim tehničkim potezima HNB-a, primjerice, dizanjem kamata. Čujem da sada ima onih koji prizivaju i stabilizacijski program iz 1993. godine, no, on nije donio ništa mitskog ili neobičnog. Ograničio se dotok novca građanima. To se odmah može učiniti i sada, recimo, ako stavite limite na dizanje novca na 200 kuna – srušit ćete inflaciju uvođenjem dnevnog limita na transkacije građana. Ali kako će živjeti građani? Kako će plaćati račune? Mislim da je presudno zaštititi standard i kupovnu moć građana. Za mene danas nema dvojbe. Podizanje kamatnih stopa od strane ECB-a neće samo po sebi riješiti ovu inflaciju. Nije ovo FED, a i tamo neće sve završiti na kamatnim stopama.
Osiromašit ćemo više od ostalih
– Najgore će proći oni koji su već sada na rubu egzistencije. Prije svega umirovljenici i blokirani građani. Ova usklađivanja i dotacije od 74 kune ili sto kuna ne znače ništa. I oni čija su primanja fiksna. Njihova primanja nisu prilagođena trenutku u kojem živimo. Kod inflacije se ne može gledati samo brojka, nije to samo 9,4 posto. Potrebno je gledati strukturu. Što čini košaricu dobara koja određuju inflaciju. I mu tu nemamo nikakvih sličnosti sa švicarskom „košaricom“ ili švedskom ili francuskom. Koje su to stavke koje su najskuplje kod nas?
Tu dolazimo i do demontiranja teze da će građani pod inflacijom proći jednako kao svi ostali građani Europe. Dakle, nije istina da će se nama dogoditi isto što i Europi. Švicarska ili Austrija će mnogo lakše proći kroz ovu inflaciju od Hrvatske jer su cijene ionako bile visoke i plaće su slijedile rast cijena kroz povijest, a u Hrvatskoj nisu. Kod nas će rast cijena stavki kao što su hrana i energenti pritisnuti građane koji već sada imaju mala primanja na posve drugačiji način nego građane nekih drugih zemalja. A ako neće doći do usklađivanja rasta plaća i mirovina, slijedi pravi kolaps. Mi smo u ovu inflaciju ušli siromašniji, i po svemu sudeći – jače ćemo osiromašiti od drugih.
O uvođenju eura
– Mislim da mogućnost prolongiranja više uopće ne postoji. Europskoj uniji, odnosno eurozoni, Hrvatska i Bugarska trebaju više nego obrnuto i Europska komisija će poduzeti sve što bude potrebno da se taj proces doista okonča. Smislit će sva moguća opravdanja, ako će biti potrebno. A to, na žalost, neće biti dobro za Hrvatsku. Dakle, ni ja, kao ni brojni drugi ekonomisti, pa i sam nobelovac Stiglitz, nismo protiv eura. Naravno da euro ima brojne prednosti, ali treba biti iskren oko svega. Recimo, kamatne stope.
To uvjerenje da će doći do niveliranja kamatnih stopa u Hrvatskoj samim ulaskom u eurozonu „ne pije vodu“. Ne, kamate će u Hrvatskoj i dalje sigurno biti više od europskog prosjeka jer će ovdje bankarski rizik i dalje ostati viši, i zbog netransparentnosti, zbog korupcije itd. Neće Hrvatska ulaskom u eurozonu steći isti tretman. Uvijek će se gledati struktura gospodarstva, a hrvatska struktura nije ista kao, primjerice, španjolska ili francuska. I nema šanse da će švedski bankar jednako tretirati hrvatsko gospodarstvo kao francusko i nakon ulaska u eurozonu. Teorija optimalnih valutnih područja, koja je temelj eura, nema nikakva uporišta u stvarnom životu već samo u teoriji.
Što treba napraviti?
– Treba štiti prije svega standard građana. Koliko će se uspješno zaštititi standard građana, koliko će oni uspjeti „zadržati glavu iznad vode“ u ovim kriznim vremenima – toliko ćemo se moći kasnije vratiti u normalnu, u neko predkrizno stanje. Nadam se da se neće nastaviti ovakvi potezi tipa smanjenje PDV-a. Hrvatsko gospodarstvo nema u ovom trenutku kapacitet za generirati stope rasta iznad tri posto rasta BDP-a. Što znači da plaće građana neće rasti više od 3-5 posto. Međutim, ako će njihova kupovna moć pasti 30-40 posto, trebat će jako puno godina da se oporavi njihova kupovna moć. A to će gurnuti hrvatsko gospodarstvo u novu recesiju, odnosno produbiti krizu kao 2009.
