U skladu s čl. 3. Zakona o javnom bilježništvu, javnobilježničke isprave o pravnim poslovima i izjavama koje su sastavili javni bilježnici (javnobilježnički akti), zapisnici o pravnim radnjama koje su obavili ili u kojima su bili nazočni javni bilježnici (javnobilježnički zapisnici) i potvrde o činjenicama koje su posvjedočili javni bilježnici (javnobilježnička potvrda), imaju snagu javnih isprava ako su pri njihovu sastavljanju i izdavanju ispunjene bitne formalnosti propisane ovim zakonom, kao i da javnobilježnički akt može biti ovršna isprava, piše Dnevno
Navedena zakonska odredba obvezuje javne bilježnike da izdavanje javnih isprava moraju provesti samo ako su ispunjene zakonske pretpostavke za isto, posebice prilikom izdavanja klauzule ovršnosti (potvrde ovršnosti) na javnobilježničkom aktu na temelju kojeg se provodi ovrha na nekretninama, kao i prilikom javnobilježničke potvrde da se preslika bilo koje isprave slaže s njenim izvornikom, odnosno s ovjerenom preslikom izvorne isprave, kao i kod ovjere izvoda iz poslovnih knjiga trgovačkog društva. Treba napomenuti da se navedene javne isprave koriste u pravnom prometu prilikom pokretanja ovrhe na nekretninama dužnika, prilikom podnošenja prijava tražbina u predstečajnom i stečajnom postupku, prilikom upisa založnog prava u zemljišnim knjigama, pri čemu ovršni, stečajni, zemljišno-knjižni sudovi navedene isprave uzimaju kao potpune i istinite jer su ih izdale “osobe od javnog povjerenja”.
Ovršne isprave
Nesavjesni javni bilježnici i, što je najveća tragedija, upravo javni bilježnici s najduljim iskustvom i prethodnim iskustvom i kao suci (poznati redakciji), svjesno pogoduju odabranim poduzetnicima (naplatne agencije i njihovi pravni sljednici) s ciljem omogućavanja stjecanja prava koja im ne pripadaju, u svrhu pribavljanja nepripadajuće imovinske koristi. Svojim postupanjem dovode u zabludu sudove pri donošenju sudskih odluka. Nesavjesni javni bilježnici na javnobilježničkom aktu, potpisanom između klijenta banke i kreditne institucije, i to u slučaju gospodarstvenika ugovoru o okvirnom iznosu zaduženja i osiguranja, a i slučaju fizičkih osoba ugovoru o osiguranju, nezakonito, na poziv naplatnih agencija, izdaju potvrde ovršnosti, čime navedeni javnobilježnički akti postaju ovršne isprave podobne za provedbu ovrhe na nekretninama.
Naplatne agencije nemaju pravo zahtijevati, a javni bilježnici nemaju zakonsko utemeljenje izdati klauzulu ovršnosti na pravnim aktima (ugovorima) potpisanima između kreditne institucije i klijenta banke na zahtjev trećih osoba jer je ugovorna pozicija s osnove obavljanja bankarskih poslova (odobrenje kredita) neprenosiva s kreditne institucije na treću osobu! Nesavjesnim i nezakonitim postupanjem javnih bilježnika pri izdavanju potvrde ovršnosti na zahtjev naplatnih agencija istim se omogućuje nezakonito podizanje prijedloga za ovrhu na nekretninama i stjecanje protupravne imovinske koristi.
Naime, pri ovjeri preslike javnobilježničkih isprava, svjesno nakon ovjere ugovora o cesiji/ustupu tražbine ili ugovora o prijenosu potpisanih između kreditnih institucija i naplatnih agencija (B2 KAPITAL d.o.o., APS DELTA d.o.o., SVEA EKONOMI d.o.o., EOX MATRIX d.o.o. i dr.) protivno odredbi čl. 74. Zakona o javnom bilježništvu, naknadno uvezuju izvatke iz poslovnih knjiga naplatnih agencija koji nisu sastavni dio izvorne isprave.
Na takav način javni bilježnici ne ispunjavaju bitne formalnosti propisane zakonom i svjesno izigravaju odredbe čl. 75. Zakona o javnom bilježništvu, koji izrijekom nalaže postupanje javnog bilježnika prilikom ovjere izvoda iz poslovnih knjiga. Čl. 75. stavak 1. Zakona o javnom bilježništvu: “Prije ovjere i izvoda iz trgovačkih društva ili poslovnih knjiga javni bilježnik će usporediti izvod s odnosnim stavkama izvorne knjige i napisat će na izvodu klauzulu ovjere s primjedbom da se izvod potpuno slaže s odgovarajućim stavkama izvorne knjige. U izvodu će se naznačiti datum pregleda trgovačke odnosno poslovne knjige”.
Porezni gubitak
Naime, javni bilježnici, ne poštujući ispunjenje bitne formalnosti propisane Zakonom o javnom bilježništvu, odnosno ne izvršavajući usporedbu izvatka iz poslovnih knjiga s izvornom knjigom i ne naznačujući klauzulu ovjere s primjedbom da se izvaci potpuno slažu na datum pregleda poslovne knjige izdavatelja (naplatne agencije i njihovi pravni sljednici), izdaju nezakonite javnobilježničke isprave koje u pravnom prometu imaju snagu javne isprave. Treba napomenuti da u tzv. ugovorima o prijenosu ili ustupu/cesiji naknadno zaključenima između kreditnih institucija i naplatnih agencija (B2 KAPITAL d.o.o., APS DELTA d.o.o., SVEA EKONOMI d.o.o., EOX MATRIX d.o.o. i dr.) nije naznačen iznos potraživanja.
Treba napomenuti i da stroga regulativa HNB-a (Zakon o kreditnim institucijama i podzakonski akt Odluka HNB-a o kupoprodaji plasmana) nalaže kreditnim institucijama sklapanje ugovora o kupoprodaji (LSPA ili SPA) za dospjele novčane tražbine s osnove odobrenih, a nenaplaćenih obveza klijenata po kreditu, ali tek nakon što je kreditna institucija provela obaveznu procjenu kreditnog rizika i provela procedure u skladu s odredbama odluke o klasifikaciji plasmana NN 41A/14. Kreditna institucija je obavezna utvrditi ispravak nominalne knjigovodstvene vrijednosti, tj. gubitak, te navedeni gubitak knjižiti na račun dobiti i gubitka na teret troškova kreditne institucije za razdoblje u kojem su ti gubici utvrđeni. Dakle, ispravak (umanjenje) knjigovodstvene vrijednosti plasmana je kreditnoj instituciji porezno priznati rashod!
Slijedom provedenih obaveznih procedura, kreditna institucija može prodati samo onaj dio tražbine po odobrenom kreditu klijenta koja je ostala nakon ispravka (umanjenja) nominalne knjigovodstvene vrijednosti, tj. utvrđenja gubitka, a ne kako se to neistinito prikazuje u samovoljno postavljenim izvacima iz poslovnih knjiga naplatnih agencija i njihovih pravnih sljednika (u većini slučajeva kontroverznih poduzetnika poznatih iz crnih kronika). Na ovaj se način svjesno oštećuje državni proračun jer potraživanja koja se prijave u stečajni postupak (a ostanu nenamirena) vjerovnicima istih su porezno priznat gubitak. Dakle, isti porezni gubitak prvo bude priznat kreditnim institucijama, a onda nezakonitim malverzacijama naplatne agencije i njihovi pravni sljednici koriste već iskorišteni porezni gubitak u svojim bilancama.
Modus operandi
Sljedeći je modus operandi utaje poreza velikih razmjera (a dobit završava u off-shore kompanijama Luxembourg, otak Man, Pananski otoci itd.). Primjer navedenog postupanja (poznat redakciji) provedba je stečajnog postupka na Trgovačkom sudu u Zagrebu:
1. Svoju stvarnu nenaplaćenu tražbinu u stečajni postupak prijavljuje kreditna institucija.
2. Tražbina se u skladu sa zakonskim odredbama utvrđuje.
3. Naplatna agencija nakon proteka više od pet godina od otvaranja stečajnog postupka dostavlja stečajnom upravitelju obavijest o stupanju novog vjerovnika na mjesto prijavljenog vjerovnika kreditne institucije na temelju ugovora o prijenosu tražbine, javnobilježnički ovjerenog.
4. U navedenom ugovoru o prijenosu nije naveden iznos potraživanja koji je predmet ugovora.
5. Međutim, u navedenom ugovoru o prijenosu (koji se neistinito predstavlja ustupom potraživanja) naznačeno je da je prethodno potpisan ugovor o kupoprodaji plasmana (20 dana ranije). Slijedom toga ne postoji ni zakonsko ni računovodstveno utemeljenje za potpis naknadnog ugovora o ustupu, jer kreditna institucija mora postupati u skladu s međunarodnim standardima financijskog izvješćivanja.
6. Na temelju prijepornog ugovora o prijenosu, uz čiju presliku su naknadno uvezani samovoljno postavljeni izvaci iz poslovnih knjiga naplatne agencije, i tako nezakonito javnobilježnički ovjerovljeni (protivno odredbi čl. 74. i 75. ZJB), s očitom namjerom dovođenja u zabludu zemljišno-knjižnog suda radi stjecanja prava koja im ne pripadaju, preneseno založno pravo s imena kreditne institucije u korist naplatne agencije.
7. Naplatna agencija potpisuje ugovore o ustupu s kontroverznim poduzetnicima, i uz svaki taj ugovor prilikom ovjere potpisa javni bilježnik uvezuje samovoljo postavljene izvatke iz poslovnih knjiga naplatne agencije, bez prethodnog ispunjenja zakonskih pretpostavki iz čl. 75. ZJB.
8. Novi “vjerovnici” bez ikakvog dokaza da je njihov prethodnik stekao prijavljenu tražbinu kreditne institucije u cijelosti, da bi istu mogao i potraživati, ili dalje ustupiti, predlažu prijeboj potraživanja s dražbenom vrijednošću nekretnine stečajnog dužnika.
9. Stečajni sud donosi rješenje o dosudi nekretnine na kojoj je upisano založno pravo u korist naplatne agencije (a kasnije njegova pravnog sljednika), i to za iznos dražbene vrijednosti nekretnine, koja je višestruko manja nego što je navodno potraživanje (a koje je ustanovljeno samo na temelju nezakonite ovjere preslike od javnog bilježnika s naknadno uvezanim izvacima iz poslovnih knjiga naplatne agencije).
10. Naravno, takav novi “vjerovnik” još dostavlja sudu zahtjev da se za ostatak svoje tražbine naplati iz stečajne mase (iznos je višemilijunski). U skladu s činjenicom da u stečajnoj masi nema sredstava, isti se neće moći naplatiti, a slijedom toga je taj iznos porezno priznati gubitak!
11. Međutim, dokaz nepostojanja uopće tražbine tog novog vjerovnika je u dokumentaciji koju je osobno taj poduzetnik dostavio Fini kao javnom servisu koji vodi Registar financijskih izvještaja, iz kojeg je razvidno da ne postoji bilo kakvo potraživanje, a kamoli u višemilijunskim iznosima.
Viđeni obrazac
Ovo znači da je poduzetnik svjesno prevario stečajni sud i priskrbio si nepripadajuću materijalnu korist na štetu stečajnog dužnika i stečajne mase, posljedično tome stvarnih vjerovnika, ili je poduzetnik svjesno prevario i oštetio državni proračun, odnosno utajio porez na dobit velikih razmjera. Treba napomenuti da je kreditna institucija prijavila svoju tražbinu u više od stotinu milijuna kuna, a s obzirom na dugotrajnost stečajnog postupka, zatezne kamate obračunate na isto su dvostruke veće, a samim tim šteta i državnom proračunu! Ovo je poznati i već viđeni obrazac postupanja naplatnih agencija u stečajnom postupku!
S obzirom na prikazani modus operandi naplatne agencije kroz ovaj stečaj, neupitno je da je prevara od iste ili njezinih pravnih sljednika omogućena nesavjesnim i nezakonitim postupanjem javnog bilježnika (i to s višegodišnjim javnobilježničkim iskustvom duljim od 25 godina i ranijim iskustvom suca).
Umjesto da je navedeni javni bilježnik uskratio službenu radnju jer je ona nespojiva sa službenom dužnošću, on je izvršio presliku izvorne isprave i naknadno uvezao izvatke iz poslovnih knjiga, koji ne sadrže klauzulu ovjere s primjedbom da se slažu sa stavkama iz izvorne knjige, čime je svojim nesavjesnim i nezakonitim postupanjem doveo u zabludu zemljišno-knjižni i stečajni sud pri donošenju odluka i omogućio nezakonito stjecanje imovine uz neplaćanje poreza na štetu svih građana RH. Autor ovog teksta skreće pozornost na odredbu Statuta Hrvatske javnobilježničke komore (NN 64/14-106/21) u kojoj se pod čl. 3. navodi: “Komora osobito: čuva ugled, čast i prava javnobilježničkog staleža…”
Ugled i čast
U Hrvatskoj enciklopediji Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža objašnjeno je što je to stalež: “Stalež je društveni sloj koji se zasniva na ugledu i časti, zatvoren prema pripadnicima nižih društvenih slojeva, odlikuje se posebnim stilom života, a položaj se nasljeđuje rođenjem i učvršćuje ženidbenim vezama. Tipičan je za europski feudalizam. Država koja počiva na staleškom uređenju jest staleška država. U ustavnoj povijesti Hrvatske staleži su imali 4 reda: prelati, velikaši (knezovi, grofovi), plemići i slobodni gradovi kao pravne osobe. Oni su na saborima rješavali državne poslove i donosili zakone zemlje”.
No javni bilježnici ne mogu biti nedodirljivi niti imaju pravo postupati protuzakonito samo zato što se smatraju staležom i svjesno nanositi štetu građanima i gospodarstvenicima.
***
Ministarstvo pravosuđa dodijelilo je javnim bilježnicima ovlasti za provedbu upisa vlasništva u zemljišnim knjigama
I na kraju, je li javnobilježnički “stalež” svojim postupanjem prema građanima i gospodarstvenicima i državnom proračunu RH zadobio povjerenje da bi Ministarstvo pravosuđa (u suradnji s HJK-om) istima dodijelilo ovlasti za provedbu upisa vlasništva u zemljišnim knjigama, odnosno da bi se upis u zemljišne knjige rješavao posjetom javnobilježničkom uredu, a ne zemljišno-knjižnom sudu?
Mogu li se hrvatski građani pouzdati u zakonitost provedbe vlasništva nad nekretninama i nepristranost javnih bilježnika nakon što su svojim nezakonitim obavljanjem poslova javne ovlasti omogućili naplatnim agencijama i (njihovim pravnim sljednicima) pljačku hrvatskih građana i uništavanje gospodarstva i štetu državnom proračunu velikih razmjera?
Mogu li hrvatski građani vjerovati “osobama od javnog povjerenja” koje nisu poštovale odredbe Zakona o javnom bilježništvu (NN 78/93-120/16) i koje su svojim postupanjem protivno odredbama čl. 75. izdale javnobilježničke isprave, s uvezanim neprovjerenim izvacima iz poslovnih knjiga naplatnih agencija (B2 KAPITAL d.o.o., APS DELTA d.o.o., SVEA EKONOMI d.o.o., EOX MATRIX d.o.o. i dr.), a na temelju kojih se nezakonitih ovjerenih javnobilježničkih isprava provode ovršni postupci na nekretninama građana i gospodarstvenika ili se na temelju takvih nezakonitih javnobilježničkih isprava vrše prijeboji nepostojećih potraživanja s vrijednim nekretninama dužnika u stečajnom postupku od kontroverznih poduzetnika?
