Sjećate li se filma “Okupacija u 26 slika” ili tako nekako? Ovih dana gledamo jednu od repriza takve okupacije. Istočne komšije nas zadnje vrijeme jako vole. Srpski glazbeni treš drma Arenom pa i državom.
Elektronski mediji i jugonostalgičarski tisak iz dana u dan vrište o srpskim pevaljkama koje uveseljavaju Hrvateke. Sjeća li se još tko Olivera kad je rekao: “Nema tih novaca za koje bih pjevao u zemlji koja je nanijela toliko zla mojoj Hrvatskoj.”
Prija će rasprodanim koncertima zaraditi oko 2,5 milijuna eura. Svaka čast! Ivan Hrstić pogađa u sridu kad kaže: “Dosta je bilo hrvatskih kopija, dajte nam srpske originale”. Narodu kao što je naš nije dovoljna vlastita popularna glazba. On voli treš iz okolice. Važno nam je svima pokazati našu poltronsku narav kako puno više volimo sve tuđe negoli vlastito.
Prija će rasprodanim koncertima zaraditi oko 2,5 milijuna eura. Svaka čast! Ivan Hrstić pogađa u sridu kad kaže: “Dosta je bilo hrvatskih kopija, dajte nam srpske originale”. Narodu kao što je naš nije dovoljna vlastita popularna glazba. On voli treš iz okolice. Važno nam je svima pokazati našu poltronsku narav kako puno više volimo sve tuđe negoli vlastito.
Elektronski mediji i jugonostalgičarski tisak iz dana u dan vrište o srpskim pevaljkama koje uveseljavaju Hrvateke. Sjeća li se još tko Olivera kad je rekao: “Nema tih novaca za koje bih pjevao u zemlji koja je nanijela toliko zla mojoj Hrvatskoj.”
Cajke su preko noći postale naša pop kultura
Nema više Olivera. Sad je na djelu SANU 2. Dolaze držeći se uputa iz Protokola 60 u kojem stoji jasna uputa i cilj: “Graditi u Hrvatskoj jugosentimente kroz glazbu, sport, filmove, književnost i pop kulturu”.
Tako su cajke preko noći postale naša pop kultura. Prvo Prija, a sad i Lepa Brena. Oni koji znaju pravo stanje, ne čude se njihovoj medijskoj popraćenosti. Uostalom, u čijem su vlasništvu Večernji list, 24 sata…? U Srpskoj Adria Media Grupi.
Evo kako sve to komentira “specijalna agentica” Vedrana Rudan: “Ženska vrhunski odrađuje svoj posao.” Jutarnji misli, čak vjeruje, kako će Prija postati pop-zvijezda godine: “U Hrvatskoj takvih mladih pop zvijezda naprosto – nema”. Ima, ali nema ih tko gurati i reklamirati u medijima kao ove pridošlice.
Neki su se začudili kad je Brena na hrvatskoj nacionalnoj TV reklamirala svoj biznis s čarapama. Tipični istočni neukus. Kad dođe drugi put možda zatraži da prije početka emisije skine čarape kako bi svi vidjeli njihovu (njenu) kvalitetu. Neka Jelena Rozga proba reklamirati svoj biznis s čarapama na HRT-u. Odmah bi se digla medijska galama do neba.
Brena je senzacija čak i bez četničke uniforme
Kad to napravi Lepa Brena, onda je to baš nekako simpatično. Brena je našim Hrvatekima senzacija čak i bez četničke uniforme. Nadalje, najavljuje se gostovanje Dragane Mirković i drugih “zvezdica” iz jugo-okruženja. Ne bi me začudilo da se u Areni najavi koncert, recimo, duet Porfirije-Šešelj. Yutel odnosno, oprostite, HRT i njihov omiljeni voditelj jedne od središnjih nedjeljnih emisija Aca Stanković već čekaju k’o pripeta puška.
Čudna su vremena. Dan je sve kraći, a noći sve duže. Ne znam je li to slučajno.
Friedrich Hegel je napisao: “Bolje je boriti se i izgubiti nego nikada se ne boriti.“
Jadni Hegel, nije bio u pravu. Mi smo se borili i izvojevali pobjedu. Međutim, danas su kod nas pravi pobjednici gubitnici. Glavnu ulogu u reviziji najnovije hrvatske povijesti imaju naravno naši povjesničari s famoznih filozofskih fakulteta Jakovina, Markovina, Klasić…
Hrvoje Klasić, nećak Mike Špiljka, u stanju je napisati u času inspiracije svašta. Recimo, da su na Golom otoku logoraši tukli sami sebe. Glupost je to ravna onoj da se Andrija Hebrang u Beogradu objesio na radijator u ćeliji u kojoj je bio zatvoren. Kasnije je bilo utvrđeno, i slikama potvrđeno, da je radijator bio visok oko metar. U ovom zadnjem slučaju “u laži su bile kratke noge”.
Stipina ideja putokaz HRT-u da postavi dvojezične natpise na Prisavlju
Prava istina da su ga likvidirali njegovi komunistički drugovi kasnije se ipak doznala. Hoće li se ispod nagomilanog smeća laži o najnovijoj hrvatskoj povijesti koje svakodnevno gomilaju naši vrli “istoričari” ipak jednog dana otkriti prava istina? Tko doživi, pričat će…
Sjećam se onih idiličnih vremena kad je Stipe bio predsjednik, a hrvatska se populacija hrpimice slijevala u Haag. Navodno je tadašnji Predsjednik, na pitanje kako pomoći brojnim hrvatskim zatvorenicima, odgovorio: “Treba tražiti postavljanje dvojezičnih natpisa.” Možda bi Stipina genijalna ideja mogla poslužiti kao putokaz i HRT-u da postavi dvojezične natpise na Prisavlje.
Tako bi se, recimo, Lepa Brena lakše snašla dok kraj Ive Šulentić reklamira svoje čarape. Dvojezični bi natpisi sigurno pomogli i gostima Ace Stankovića u emisiji “Kod nas doma”. Vjerojatno bi se odmah osjetili k’o da su doma odnosno k’o da su pobijedili u Domovinskom ratu. Uostalom, i rat je bio – “kod nas doma”.
Što se Ive tiče, ovaj puta nije morala pozivati na “arlaukanje”. Urlali su samo oni nesretnici koji su se taj čas uključili u emisiju misleći da su kod sebe doma. Sat vremena nakon reklamnog spota s Brenom, dobio sam na svoj zid sliku “našeg čovjeka” s ogromnom kamerom u rukama i natpisom na prsima “HRT” te s četničkom šubarom.
Jugoslavija se vraća, ali na smetlište povijesti
Tri, četiri godine nakon 5. kolovoza 1995. g. bio sam gost na HRT-u. Usred emisije netko je otvorio vrata i promucao “Brena je došla k nama”. Ni potres ne bi izazvao toliki metež.
Latinova “Latinica” bacila se odmah u bratski zagrljaj Breni i njenoj ćirilici. I onda se naivni Hrvateki čudom čude kako je moguće da urednik na Hrvatskoj televiziji objavi na fejsu marku sa slikom predsjednika Tuđmana i tekstom u kome se objašnjava kako su kupci te marke malo zbunjeni. Naime, kad je žele zalijepiti, ne znaju na koju stranu treba pljunuti!
U Hrvatskoj vlada očekivana nervoza. Šalju mi na fejs umirujuću poruku: “Sva sreća da Šešelj ne zna pjevati, inače bi svaki dan punio Arenu godinama.”
Balkanska verzija operacije Overlord je počela. Baš kao što su se 6. lipnja 1944. g. saveznici iskrcali u Normandiji na radost puka koji je strepio pod čizmom fašizma, tako nam sada Jelena Lovrić, eminentna jugo-novinarka, euforično javlja: “Jugoslavija se vraća!”. Točno Jele! Samo vraća se na “smetlište povijesti” gdje je već odavno trebala istrunuti.
Niste slomili hrvatski duh ni kad ste bili naoružani do zuba pa nećete ni s cajkama i medijima. Cajke sad trijumfiraju, a mediji su moćni, ali srećom nisu svemoćni. Cajke će doći i proći, kao uostalom svaka moda, a hrvatski duh ostaje neuništiv.
Po našim medijima Hrvatska sve više sliči na udovicu. Kažu bolje je udovici biti drugi muž nego prvi.
Damir Pilić pokušava nešto dokučiti iako je to nešto predaleko za njega. Stoga se pita: “Europa putuje u desničarsku noć i mrak. Kako smo došli do toga? Što se dogodilo europskom čovjeku?” Da, Damire, u Europi polako sazrijeva svijest da nas je liberalna ideologija dovela na rub ponora. Mamić bi rekao “Plitki potok”, a ja “plitki Pilić”.
Liberalni Skandinavci i Nizozemci su napokon progledali. Migranti prijete njihovom načinu života, terorizmom ulijevaju strah u inače bogata i mirna društva. Prijeti opasnost da europske države i bez rata izgube svoj identitet.
Pobjedi li Vladimir Vladimirović Putin, evo njega u kućnu posjetu skandinavskim državama da im objasni ono što muči Pilića: “Što se to dogodilo europskom čovjeku?”
Pila još uvijek ne shvaća što se to događa i zašto “desnica” pobjeđuje. Čak i u vječno lijevoj Nizozemskoj. Zemlji u kojoj je ne samo kopno na nižoj razini od mora nego je i životni stil pao ispod razine mora. Naravno, Pili(ć)evo pitanje muči i hrvatske ljevičare. Što će oni jadni ako “europski čovjek” ode i kod nas desno? Ne kuže da njihov ljevičarski vlak s kolačima liberalne demokracije nepovratno odlazi.
Snjegović i Snjegovićka
Čitam na fejsu dobru analizu rezultata liberalne demokracije:
– Noćas je pao snijeg. U 8.00 sam izašao pred kuću i napravio snjegovića da razveselim djecu kad se probude.
– U 8.10 susjeda (ne propustivši istaknuti da je feministica) me ljutito upitala zašto nisam napravio snjegovićku?
– U 8.15 sam napravio i snjegovićku.
– U 8.17 mi je susjeda feministica prigovorila zbog bujnog snjegovićkinog poprsja jer da to potiče isticanje žena kao seksualnih objekata.
– U 8.20 dok sam se trudio smanjiti snjegovićki grudi, s prozora preko puta ulice, dvojica (u istospolnom braku) su mi bijesno predbacivala homofobiju jer nisam napravio dva muška snjegovića.
– U 8.22 njihova buka probudila je transseksualnog susjeda/susjedu, osobu koja mi je potom dobacila da sam morao napraviti snježne osobe s izmjenjivim dijelovima koji definiraju spol.
– U 8.24 se veganska obitelj u prolazu zgrozila zbog noseva mojih snjegovića jer je mrkva povrće, dakle hrana, dakle ne smije biti degradirana u dekoraciju za snježne figure.
– U 8.27 netko me s leđa pogodio grudom snijega uz poklik da sam rasist jer sam snjegoviće napravio bijelima.
– U 8.35 ponovno je javila susjeda feministica oštro zahtijevajući da sklonim metlu sa snjegovićke jer metla pridonosi opresiji svih žena kroz stereotipni prikaz njihove uloge kućanice.
– U 8.43 stigla je i policija jer je netko prijavio moje spolno uznemiravanje građana snjegovićima…..”, itd. itd.
Na kraju, autor ove zanimljive pričice kaže: “Da ona samo pokazuje u što smo se svi pretvorili, a sve to zbog lanjskih snjegova.”
Javlja se Boris Lav Petković s dobrom analizom: “Malo prije pogledam na Youtubeu, Thompson ima za pjesmu ‘Zemlja heroja’ 850 tisuća pregleda u mjesec dana”. Bez ikakve reklame, za razliku od Prije, Brene, Bajage… Nema ga na top listama radio postaja. Iako kod nas “službeno” nema cenzure u medijima, ni jedna radio postaja ne pušta Thompsona. To se zove auto-cenzura. Jadno!
Balaševića, koji je obožavao Miloševića, čujem svaki dan
Recimo, za vrijeme vožnje u autu uvijek slušam radio “Laganini”. U svijetu potresi i ratovi, a kod nas “laganini”.
“Laganini” nije godinama pustio u eter ni jednu jedinu pjesmu Marka Perkovića Thompsona, ali zato Đokicu Balaševića, koji je obožavao Slobodana Miloševića, čujem svaki dan i to po nekoliko puta. Daleko su Thompson i Oliver od Đolea… Sve to ulazi i dalje u sferu ponovnog pokušaja oživljavanja “bratstva i jedinstva”, možda za neke i samo u sferu osobnog glazbenog ukusa… Nisam siguran.
Na obzoru se nazire nova hrvatska književna zvijezda – Marina Vujčić. Navodno je književnica. Javlja se naša “književnica” u trenutku dok je preskakala “plitki potok” pa kaže:
“Decembar. Samo izgovaram ime mjeseca jer mi je lijepo, za razliku od ovog našeg ‘rvackog koji asocira na prošnju.“
Koja glupost!!! To je kao da si čuo da Vučić pjeva Čavoglave na albanskom jeziku.Jel’ nam to na obzoru nova Vedrana Rudan? Nekako mi se čini da bi za ovako malu zemlju kao što je ‘rvacka ovakva dva ženska (anti)talenta bilo možda malo previše. Ali nitko nije prorok u svom selu, a selo moje malo je – hrvatska književnost.
Na nadolazećim izborima glasujte za Ali Babu, barem ćete znati da lopova neće biti više od četrdeset.
Hajmo sad malo na moj Dinamo. Volim što se kod njih polako vraća duh amaterizma. Jest da baš nije amaterski kad sad odjednom od Maminja traže 21 milijun eura, a prije su tvrdili da ih je on sa svojom lovom spašavao kako bi održali glavu iznad vode. No dobro! To i nije tema za ovu kolumnu.
‘Bezveznjak’ sa sto tekmi za Vatrene
Pred par mjeseci počeli su šakom i kapom dovoditi pojačanja i “pojačanja”. Sportski direktor je odletio jer navodno “nema pojma”. A kako će i imati kad je za hrvatsku reprezentaciju odigrao samo sto utakmica. Dario Šimić se ponio k’o gospodin i podnio sam ostavku. Igrače koje je on doveo nije se ozbiljno shvaćalo. “Bezveznjak” ima samo sto tekmi odigranih za repku pa kako će on znati koji su igrači Dinamu potrebni.
Jedan novi igrač došao je čak iz Japana. Takvih imamo i u Kustošiji i Dubravi, šuškali su u upravi Dinama… Zove se Kaneko ili tako nekako. I preko noći, kao da ga je netko taknuo čarobnim štapićem, Kaneko ili tako nekako počeo je histerično driblati, davati golove, asistirati…
Kako još nisu bili sigurni vrijedi li novi igrač love koju su za njega dali, zatražili su putem japanskog veleposlanstva u Zagrebu točan prijevod njegovog prezimena. I dobili su ovih dana. Kaneko na japanskom znači “jaka muda”. Hoće li se sada Vlatka i ostali nogometni stručnjaci ispričati Dariu Šimiću? Vidjet ćemo, rekli bi slijepci.
Amaterizam je kad mjesecima imaš u momčadi dragulj, a misliš da se radi o običnom ličkom kamenu.
Razne ankete cirkuliraju Lijepom našom. Približava se kraj godine. Po kuloarima kruži vijest da će ovogodišnjeg Oskara za najelegantnijeg odjevenog muškarca dobiti urednik Latinice Denis Latinčija su odijela skrojena točno po JUS-u.
Zvonimir Hodak
